The dreaded sign

Danas je bio epski dan za mene. Umjesto zivciranja oko posla koji (nisam) morao raditi, odlucio sam ubaciti malo mog awesomnesa I moram vam predati report avanture... Ustao sam is kreveta I otvorio prozor, drzan samo starim drvom koje vec godinama podnosi kise I snjegove koji nemilosrdno po par mjeseci napadaju nase nastambe, zrak je bio vlazan. Zapalio sam duhan, koji je nekakvim plovilom dosao do nasih krajeva I prodaju ga u malim metalnim kucicama uz ove moderne kamene ceste.. Nikada to nisam razumio, ali tehnologija u ovim krajevima je fokus, dok su mene od malena ucili magiji, velikom merlinu na nebu sto nas voli I pazi na nasu dimenziju. Nikada niti to nisam pushio ali lijepse je tako vjerovati. Otac mi je bio mocan mag, iz nekakve dvije rupe na zidu je vukao konce I tjerao staklo da svijetli a kada sam malo porastao pokazao mi je da moze I prizvati munje iz tih konaca. Rekao mi je da se ta misticna energija zove struja. Sva ta sjecanja mi je prekinula cinjenica da mi je cigareta izgorjela I morao sam krenuti. Spustio sam se u nekakvoj jebenoj mehanickoj kutiji do razine zemlje, koja je usput proizvodila cudne zvukove.. Ali kao ratnik, nisam si smio dopustiti da me to omete u mojoj svrsi danas. Hrabro sam izasao na ledeni vjetar koji mi je sibao lice I produzio korak do mjesta gdje sam spazio da staje nekakva pokretna limenka sa hrpom sardina, uhm, ljudi u njoj I da visi na dva konca struje..Hrabro sam usao u taj metez lose usmjerenih energija I mrkih lica. Nesto mi je govorilo da me danas ceka veliko zlo na mojem putovanju. Nakon jos par jahanja metalnih konzervi u smjeru zapada, gdje su se nadvijali tmurni I strasni oblaci, koje sam smatrao jos jednim znakom velike opasnosti, dosao sam na odrediste. Priblizavajuci se toj gradjevini sam spazio ogromnog naslikanog pjetla na nekakvom podestu visoko u zraku. Otvorio sam velika skripava vrata I pustio malo svjetosti u nesto sto zovu "Skladiste" . Metalni dijelovi polica su zasjali, kao da obracaju svemu paznju na moje prisutstvo. Zapuhnuo me srasan smrad.. Bio je to smrad smrti.. Srecom da sam usao na straznji ulaz jer sam sada bio siguran da postoji velika opasnost za sve nas. Otisao sam u prostoriju gdje sam odlozio oklop I brzo ga navukao.. Ostricu sam ostavio iza vrata u koja sam sada sa strahom gledao.. Cuo sam glasove iznutra I prepoznao sam svoje suborce kako razpravljaju o necemu, usao sam I pitao sto se dogadja. Samo su mi pokazali na vjedro puno malih zaledjenih chuthlu-a koji su samo cekali da ih se oslobodi iz njihovog ledenog zatvora kako bi zavladali svijetom. Nisam gubio vrijeme I ignorirajuci strah koji je zadrzava moje suborce poceo sam trgati glave tim zlim bicima, krakovi su letjeli u posebno vjedro kao simbol I trofej svakog koraka blize spasavanju naseg smrtnoga svijeta. Kada sam ih pobio vec dobar broj moji suborci su mi se pridruzili u borbi protiv zla. Nakon toga sam se vratio svojim uobicajenim duznostima hranjenja gladnih. Sa velikim zadovoljstvom sam dojahao do svojih odaja na jednom o brojnih katova kockaste kule u kojoj trenutno prebivam I sa osmjehom nosim oziljke jer sam sprijecio da nas svijet unisti nesto poput ovoga; (otisao na posao, ocistio malo lignji I obavio ostale pizdarije I vratio se doma) peas :)

Boje kisnoga dana..

Kraj dugackoga dana. Dosao do doma, pokupio stvari I izasao. Slusalice u usi I put pod noge. Spazio ljude spustenih glava, skrivajuci ih ispod kisobrana, kapuljaca I kapa. Ljude tmurne I opterecene. Ali moj korak je bio lagan, lice prema nebu u iscekivanju svakog malog tjela vode koja mi pruza njeznost svojim dodirom, jedan od najljepsih nacina za osjetiti koliko je priroda ustvari blaga. Taj osjecaj kontinuiranog dodira dok ti mala, bezopasna kap silazi niz lice. Njezna kao suza koju pustis od srece, a dozivljaj je blizu, samo je I cijeli moj svijet plakao samnom. Lagani poskoci preko lokvica te nevine tekucine, smijesak koji vjetar miluje, ljubav prema percepciji koju sam otkrio jos davno. Samo putovanje radje nego cilj, ta moja umjetnost zivljenja. Jer jesam umjetnik I kao svaki granicim sa ludoscu I vecinom imam trenutke kao ove kada moja inspiracija u dozivljavanju cvate, ali I nuzne periode sa vrlo malo iste. A djelo koje stvaram sam ja. I boje koje zracim su boje koje sam odabrao, mane koje imam su greske koje sam ucinio, negdje mi je kist pobjegao, dok su druge crte odlucne. Ali sam I djelo koje necu dovrsiti, svaki sloj I svaka greska je nesto iskoristivo u slijedecem preklapanju nijansi. Dijelo koje zahtjeva konstantan rad, I djelo toliko vec kompleksno da ga nemogu razumom graditi nego moram pustiti kist sa sam klizi po platnu, dok slikar samo dozivljava platno a platno samo dozivljava slikara. I rad ce se nastaviti sve dok I slikar I platno nece vise razlikovati jedno drugo. Tada tek to dijelo postaje umjetnost. Kada se sve boje stope, zamucenost izrazi a ostrina izblijedi. Kada ne percipiram dozivljaje nego dozivljavam percepciju. Tek na kratke trenutke mi se svijet tako uskladi, ali svaki takav je jedan od onih definiranih poteza kistom koji ostaju duboko urezani. I od tih poteza se gradi kompletna slika. - " kada radis sa malim stvarima gledaj veliku sliku, a kada gledas veliku sliku, promatraj male stvari koje ju cine." - Peas dragi moji.

Tri mush-ketira iliti kad izadjes se zajebavati.

Bez mamurluka danas.. Vecinom :D Pricao sam sa frendom u utorak I lik mi se pozalio na to kako nikako da upozna nekoga. Rekoh, idemo van u subotu. Kada je, jucer, dosao do birca u kojem smo se trebali naci, a ja sam vec sjedio sa poznanikom sto sam ga sreo tamo, prvo mi je sve po spisku jer je morao otkopavati auto iz snjega XD Point prvi ovdje; kada radis dogovore 4-5 dana unaprijed, prvo pogledaj prognozu. Tokom voznje smo trazili mjesto za neki drift, jer, eto ja uzivam kad auto proklize I uspio sam ga nagovoriti. Treci lik je bio glas razuma a inace je on taj koji vozi svakakav I svakako. Hehe. Point drugi: u random situacijama slusaj lika kojeg inace nikako nebi slusao, vjerojatno je u pravu. Dosli on-site I naravno pitanje je bilo sta ces piti? Ja sam odgovorio pivu, na sto je lik samo rotirao ruku sa upitnim izrazom lica koji je vristao "koju?". Pan, ako nema, karlovacko. Pitao je drugog frenda koji mu je isto dao omni-objasnjavajuci odgovor; pivu. Njega nije se ni trudio pitati dalje. Naravno kroz vecer je tekla ugodna humoristicna konverzacija na temu zena, za koju je bilo kvalificirano samo dvoje ljudi od troje. Sto je doprinosilo humoru. Zesce. Netko, ja ofc, je dosao na ideju da s obzirom da nas sramezljivi prijatelj nikako ne brije prici ikome, da se razdvojimo I imali smo 20 minuta za bilokakav socijalni kontakt I nazad na mjesto di smo bili. Da ne pricam da je to bila zesca vristarija, jer sama pomisao na to da ovaj je sad prisiljen nesto ikako napraviti me uzasno nasmijavala. Rezultat je bio kao I ocekivani, meni je puco k I oso sam si po pice, uocio dvije zauzete osobe, a s obzirom na moj zesci picky-ness nije mi se ulazilo u kontakt sa 99% ekipe tamo, treci lik, koji je uvijek kao bio neki player se vratio sa brojem neke likice, a nas dragi, kome je vecer I posvecena I dalje nije uspio rijec ikome progovoriti :( E I sada ide onaj zanimljivi dio, analiza pristupa. Zakljucili smo da dva od tri pristupa pale, a treci I ne bas. Idemo jedan po jedan. A) Ne-pristup; znaci samo stajanje gdjegod I manjak interakcije, samo objasnjavajuce zasto to bas I ne pali osim ako nemas imidj nekog zesce zanimljivog madafakera koji se ne zamara prilazenjem I zna da je dovoljno badass da se njemu treba prici. Sto taj lik nema. B) Otvoren u-glavu pristup; kazes sto I kako je na naj jednostavniji nacin I ovisno o tome je li likica dozivjela puno ili malo supaka prije tebe ovisi da li ce ti vjerovati ili ne. Jako risky I pali u malom postotku jer je inace previse likova koji koriste pristup; C) Kazes-ono-sto-zeli-cuti pristup; s kojim ja nikako ne funkiconiram, ali nas player lik koristi samo tako. I jedini je koji vecinom otvara bez problema komunikaciju. Valjda je to nesto u zenskama da vole likove koji seru. Mislim, credit tome da ti znas sto zeli cuti jer ja neam pojma... Zanimljivo mi je kako zene pri upoznavanju traze neke kao badass likove I to ali za mj u vezu iste te traze iskrenost I shit like that.. E pa neznam bas. I onda se ekipica nadje zaliti kako samo upoznaju debile. Neke stvari nikada necu shvatiti. Al nakraju sam se dobro proveo I uspio sam u svom boravljenju tamo napraviti par wtf socijalnih situacija kao motanje pljuge kod wc-a I kad me ekipa pita da li cekam na red odgovaranje sa "ne,ne, stojim tu samo da bude cudno" I uletavanje ekipici samo da bi iskomentirao parfem, je eto doslo mi, a izraz lica je neprocjenjiv u tom trenutku :D Ali ajmo mi na zakljucak, koliko god neki pristupi su bolji ili vise efektivni u tom zadanom trenutku, ja dolazim do necega drugoga. A to je volja I zelja ponedinca. C) lik je jedini tamo imao zelje za takvim pizdarijama I u skladu sa tome, dobio ono sto je htio. B) lik nije imao zelje za nekim random encounter-om I naravno da sam dobio ono sto sam htio A) lik ustvari nece nekoga nego samo oce se osjecati slobodnijim u komunikaciji a I po mom iskustvu na komunikaciju bez krajnjeg cilja nitko ne pristaje, jednostavno ne kuze da nemora imati ikakvog ocitog smisla whatsoever... Tako da neznqm koliko sam u pravu oko pristupa, to cu morati pitati pripadnice zenskog roda zasto vecinom prihvacaju C) pristup. A I znam da ljudi nadju nekoga tek kada zele to. Ne prije, ne poslije. Ma krajnji zakljucak je da treba gledati prognozu, slusati ljude kojima inace ne vjerujes, reci ljudima ono sto zele cuti, ne biti pored wca ako nemoras ici I znati koju pivu oces, da bi upoznao nekoga. Izrazite misljenja, zanima me koliko sam fulao. Peas

Challenge Update

Zakljucio sam da postoji samo jedan nacin da uspijem... I jesam! Sada vise nisam ni blizu u prostoru u kojem sam dosada bio. Objektivno gledajuci, soba je ista. Ali kako ju ja vidim nije. Sada je dozivljavam drugacije, kao neko sasvim novo mjesto u kojem se osjecam ugodno I mirno. Jedna od stvari u kojima, mislim,da sam dobar je reframing iliti promjena kuta gledanja.. Ne moram mjenjati situaciju, u ovoj situaciji, mjenjam to kako je dozivljavam. Jbg, strpit cu se malo a u medjuvremenu cu vidjet da li ja mogu kako pomoci. Jos jednu stvar sam zakljucio, a to je da nikada nisam cuo istinski random stvari koje su pustene sa bilo kojeg digitalnog uredjaja... Mislim, kliknem ja na shuffle na winampu, ali nikada nije random. Jer, winamp je program na PCu, mobitelu etc, kojega "vrti" procesor. E sada, sva racunala rade u stadiju jako visoko organiziranoga reda. Na osnovnoj razini to su sve nule i jedinice. Da bi postojao random, mora postojati stanje kaosa kojemu se moze manifestirati. Sto bi znacilo postojanje beskonacnog niza brojeva uz pocetne nule I jedinice. A kako od nicega ne stvarate nesto, tako niti red nemoze dati kaos kao produkt. Sto dovodi do toga da bih mogao napisati ovakvu tuzbu svim developer-ima trazeci odstetu jer su im algoritmi losi I nakon par preslusavanja liste, cujem pattern. I da se gumb shuffle/random vise nesmije tako oznacavati. I mora imati oznaku fake bez obzira kako ga nazvali. :D Peas ekips :)

Challenge #ohmygodnumber

Zakljucio sam da mi se neda ovako, I pokrecem se. Dajem sam sebi 10 dana da sve iskombiniram I do 01.03.2013 se moram preseliti u neki stan. Tream uracunati puno faktora I brijem da cu to sve lijepo izvesti bez da se puno zakocim u bilo kojem pogledu. Tako da je challenge time!
Vec mj I pol mi zivot nije dovoljno zakompliciran I to se mora promjeniti.
Stvaranje takvih zivotnih cvorova I raspetljavanje istih mi je nekako postao hobby. I jedna od rijetkih stvari koje me ispunjavaju. A s obzirom da cu malo pricekat na ostala ispunjenja, I gotta make things interesting while I wait.
Pozelite mi srecu I bez obzira na rezultat, znat ce te ga :)
Toliko za danas, peas out!

filozovski blj.

Zapocnimo s time da mi dan bas dobar, I da su mi se stvari samo dogodile. Htio sam sam objasniti sta sa time mislim ali sam se sjetio rijeci jednog mudrog lika: "Onome tko ne razumije ne isplati se objasnjavati, jer ne razumije. Onome tko razumije ne isplati se objasnjavati jer razumije" Ali I pored toga, ne objasnjavanje ostavlja puno mogucnosti za interpretaciju, ne ogranicujuci razlicitost nacina percepcije svijeta tako da me veseli cinjenica da ovaj post postoji u toliko razlicitih oblika koliko razlicitjh osoba ga vidi :D
Za mene je open-mindedness... Ako das obicnom covijeku papir I olovku on ce napisati nesto svakidasnje.Ako ih das intelektualno razvijenijoj osobi ona ce napisati nesto apstraktnje, ako ih das nekome tko se samo deklarira open minded osobom ona ce napisati slova kao u zrcalu da mozes citati kroz drugu stranu papira. Open minded osoba ce istrgnuti papir, otici do jezera, napraviti brodic I za velikom znatizeljom gledati gdje ce zavrsiti kada ga pusti u vodu. XD Peas

Racionalna usranost

Akwardness Kako da to opisem ...Krizanje udaljene usamljenosti I dosade, kroz nevoljkost za druzenje sa vecinom ljudi, ali potrebe za istime. Zeljenjem nicega posebnog, osim da ti dan sto prije prodje da ides sutra raditi, kako bi ti tjedan prosao I izgubio se u svojoj besmslenosti. Vjerojatno nadanje da ce ti se nesto zanimljivo dogoditi slljedecih dana, koji eto nisu bas danas a I ne vidis mogucnosti da ce ubrzo biti. Popraceno polu ravnodusnosti koja proizlazi iz racionalnosti da si danas mozda sjeban ali ne nuzno I sutra, pa se ne obazires na to kako se tocno osjecas... Ustvari, zaboli te k kako ti je, samo se dosadjujes od ispraznosti zivota u ovome trenutku...Mozda zato jer si pogurao svoje drage ljude koji su sada dobro I uzivaju u tome a ti nemas sta raditi ( sto, da se razumijemo nije ni blizu stvar oko koje bi se trebali brinuti, to je moja briga.) A mozda zato jer si izgubio pun k dugogodisnjih prijatelja kroz zadnja dva mjeseca I sada je neprirodno I strano imati samo dvoje ljudi do kojih ti je acctually stalo. A neznas niti jedno od njih duze od godinu I pol,a drugo samo par mjeseci. Obitelj ti godinama ide nakurac I ne pada ti na pamet stupati u nepotrebne kontakte ma koliko god ti fali drustvo,a I nisi licemjerna budala da zoves ekipicu koju ti se ustvari ne gleda.. Tako da zujis sam, vrtis se po krevetu cekas da dojde vrijeme da se pokrenes na kavu s osobom koja ajd nije zavrijedila odjeb samo jer se lose osjecas. Promatras to stanje neke polu usranosti, mirno ga analiziras I ne sudjelujes...I shvacas da ce sutra biti drugacije, barem za nijansu. I priznas si da si isfrustriran u zadnje vrijeme ali ti je drago sto nisi to ljecio na nikome koliko god ti sjebano bilo... I nalazis neko zadovoljstvo u takvim stvarima di si bio ono sto zelis biti, I vuces se za male slamke koje ti daju volju da strpljivo pricekas da ti dan prodje, jer znas da za sve treba vremena I strpljenja I nadas se da ce se to isplatiti...Neznam, znj mk je dan ali nemogu tu nista...Zahvalim se svom srcu sto kuca cak i kad nemam bas volje, sebi sto si ne dopustam pasti, jer ovo je samo naporno, a pad boli. Tako da sam dobro, zdrav sam. Imam sve osnovne potrebe zadovoljene I necu srati. Moze biti I gore. To sto sam emocionalno umoran nije nista kako bi moglo biti. I zahvaljujem se onima koji su se potrudili biti tu I mozda ni ne shvacaju koliko mi znaci samo to sto imam s kime pricati. Hvala nam svima :) Jebeni smo si. Sta ces, nejde uvijek sve dobro, ovako barem cijenim te male stvari koje inace uzimas zdravo za gotovo. I hvala mom nenadjebivo cvrstom optimisticnom mindsetu koji me I u najusranijim trenutcima podsjeca da ja volim. Cuvajte se svi I cijenite one koji su uz vas :) Peas :D