Eo da malo I ja piskaram, ovih dana sam poprilicno mentalno buisy... (upravo sam stao sa pisanjem posta da pogladim nekog psa koji mi se umiljavao) I moram priznati da me moj vlastiti um sprejebao, al na fora nacin, tak I tak se nisam dugo drogirao pa mi I pase izgubljenost u ovom trenutku :P
Pocnimo od toga da ja I moj um funkcioniramo na temelju argumenata.. Ako nesto zelim napraviti ili se nekako osjecati, ulazim u raspravu u kojoj onaj s boljim argumentima pobjedjuje. I tako sam si ja zacrtao da idem nesto na neki nacin napraviti. I islo mi je dok nisam skuzio da mi neide (hahahah), a nadodani sjeb je sto sam uvazio vanjske izvore vise od mog vlastitog ucenja- po vlastitom iskustvu. Sada imam vise argumenata iz vise izvora, jednako "kredibilnih" (iako sam u procesu odjebavanja svih osim svojih) a kredibilitet su dobili na temelju logike. Npr, neki quote o zivotu il necemu ako mi je logican, prihvacam ga. E I sada, tokom jedne rasprave dok sam brainstorm-ao, gledao sam vecu sliku sa svim ukljucenim faktorima, I odjednom me um upitao; " ako maknes sve ostalo kako bi samo Ti djelovao?" nisam mu znao odgovoriti, izgubio sam pojam tko sam ja... I fakat neam pojma. I sada plovim u tom neznanju, I nisam siguran da li se I zelim definirati. Jer ukoliko ne definiram sebe, kako cu druge? Sa time mi sve postaje manje osobno. Znaci, manje razmisljanja I manje vezanih emocija. Uglavom za kraj; Neznam tko sam I niti ne zanimam se. Ko me jebe. Malo cu sutiti I samo lebdjeti kroz sve.
Peas!
Nema komentara:
Objavi komentar