The dreaded sign

Danas je bio epski dan za mene. Umjesto zivciranja oko posla koji (nisam) morao raditi, odlucio sam ubaciti malo mog awesomnesa I moram vam predati report avanture... Ustao sam is kreveta I otvorio prozor, drzan samo starim drvom koje vec godinama podnosi kise I snjegove koji nemilosrdno po par mjeseci napadaju nase nastambe, zrak je bio vlazan. Zapalio sam duhan, koji je nekakvim plovilom dosao do nasih krajeva I prodaju ga u malim metalnim kucicama uz ove moderne kamene ceste.. Nikada to nisam razumio, ali tehnologija u ovim krajevima je fokus, dok su mene od malena ucili magiji, velikom merlinu na nebu sto nas voli I pazi na nasu dimenziju. Nikada niti to nisam pushio ali lijepse je tako vjerovati. Otac mi je bio mocan mag, iz nekakve dvije rupe na zidu je vukao konce I tjerao staklo da svijetli a kada sam malo porastao pokazao mi je da moze I prizvati munje iz tih konaca. Rekao mi je da se ta misticna energija zove struja. Sva ta sjecanja mi je prekinula cinjenica da mi je cigareta izgorjela I morao sam krenuti. Spustio sam se u nekakvoj jebenoj mehanickoj kutiji do razine zemlje, koja je usput proizvodila cudne zvukove.. Ali kao ratnik, nisam si smio dopustiti da me to omete u mojoj svrsi danas. Hrabro sam izasao na ledeni vjetar koji mi je sibao lice I produzio korak do mjesta gdje sam spazio da staje nekakva pokretna limenka sa hrpom sardina, uhm, ljudi u njoj I da visi na dva konca struje..Hrabro sam usao u taj metez lose usmjerenih energija I mrkih lica. Nesto mi je govorilo da me danas ceka veliko zlo na mojem putovanju. Nakon jos par jahanja metalnih konzervi u smjeru zapada, gdje su se nadvijali tmurni I strasni oblaci, koje sam smatrao jos jednim znakom velike opasnosti, dosao sam na odrediste. Priblizavajuci se toj gradjevini sam spazio ogromnog naslikanog pjetla na nekakvom podestu visoko u zraku. Otvorio sam velika skripava vrata I pustio malo svjetosti u nesto sto zovu "Skladiste" . Metalni dijelovi polica su zasjali, kao da obracaju svemu paznju na moje prisutstvo. Zapuhnuo me srasan smrad.. Bio je to smrad smrti.. Srecom da sam usao na straznji ulaz jer sam sada bio siguran da postoji velika opasnost za sve nas. Otisao sam u prostoriju gdje sam odlozio oklop I brzo ga navukao.. Ostricu sam ostavio iza vrata u koja sam sada sa strahom gledao.. Cuo sam glasove iznutra I prepoznao sam svoje suborce kako razpravljaju o necemu, usao sam I pitao sto se dogadja. Samo su mi pokazali na vjedro puno malih zaledjenih chuthlu-a koji su samo cekali da ih se oslobodi iz njihovog ledenog zatvora kako bi zavladali svijetom. Nisam gubio vrijeme I ignorirajuci strah koji je zadrzava moje suborce poceo sam trgati glave tim zlim bicima, krakovi su letjeli u posebno vjedro kao simbol I trofej svakog koraka blize spasavanju naseg smrtnoga svijeta. Kada sam ih pobio vec dobar broj moji suborci su mi se pridruzili u borbi protiv zla. Nakon toga sam se vratio svojim uobicajenim duznostima hranjenja gladnih. Sa velikim zadovoljstvom sam dojahao do svojih odaja na jednom o brojnih katova kockaste kule u kojoj trenutno prebivam I sa osmjehom nosim oziljke jer sam sprijecio da nas svijet unisti nesto poput ovoga; (otisao na posao, ocistio malo lignji I obavio ostale pizdarije I vratio se doma) peas :)

Boje kisnoga dana..

Kraj dugackoga dana. Dosao do doma, pokupio stvari I izasao. Slusalice u usi I put pod noge. Spazio ljude spustenih glava, skrivajuci ih ispod kisobrana, kapuljaca I kapa. Ljude tmurne I opterecene. Ali moj korak je bio lagan, lice prema nebu u iscekivanju svakog malog tjela vode koja mi pruza njeznost svojim dodirom, jedan od najljepsih nacina za osjetiti koliko je priroda ustvari blaga. Taj osjecaj kontinuiranog dodira dok ti mala, bezopasna kap silazi niz lice. Njezna kao suza koju pustis od srece, a dozivljaj je blizu, samo je I cijeli moj svijet plakao samnom. Lagani poskoci preko lokvica te nevine tekucine, smijesak koji vjetar miluje, ljubav prema percepciji koju sam otkrio jos davno. Samo putovanje radje nego cilj, ta moja umjetnost zivljenja. Jer jesam umjetnik I kao svaki granicim sa ludoscu I vecinom imam trenutke kao ove kada moja inspiracija u dozivljavanju cvate, ali I nuzne periode sa vrlo malo iste. A djelo koje stvaram sam ja. I boje koje zracim su boje koje sam odabrao, mane koje imam su greske koje sam ucinio, negdje mi je kist pobjegao, dok su druge crte odlucne. Ali sam I djelo koje necu dovrsiti, svaki sloj I svaka greska je nesto iskoristivo u slijedecem preklapanju nijansi. Dijelo koje zahtjeva konstantan rad, I djelo toliko vec kompleksno da ga nemogu razumom graditi nego moram pustiti kist sa sam klizi po platnu, dok slikar samo dozivljava platno a platno samo dozivljava slikara. I rad ce se nastaviti sve dok I slikar I platno nece vise razlikovati jedno drugo. Tada tek to dijelo postaje umjetnost. Kada se sve boje stope, zamucenost izrazi a ostrina izblijedi. Kada ne percipiram dozivljaje nego dozivljavam percepciju. Tek na kratke trenutke mi se svijet tako uskladi, ali svaki takav je jedan od onih definiranih poteza kistom koji ostaju duboko urezani. I od tih poteza se gradi kompletna slika. - " kada radis sa malim stvarima gledaj veliku sliku, a kada gledas veliku sliku, promatraj male stvari koje ju cine." - Peas dragi moji.

Tri mush-ketira iliti kad izadjes se zajebavati.

Bez mamurluka danas.. Vecinom :D Pricao sam sa frendom u utorak I lik mi se pozalio na to kako nikako da upozna nekoga. Rekoh, idemo van u subotu. Kada je, jucer, dosao do birca u kojem smo se trebali naci, a ja sam vec sjedio sa poznanikom sto sam ga sreo tamo, prvo mi je sve po spisku jer je morao otkopavati auto iz snjega XD Point prvi ovdje; kada radis dogovore 4-5 dana unaprijed, prvo pogledaj prognozu. Tokom voznje smo trazili mjesto za neki drift, jer, eto ja uzivam kad auto proklize I uspio sam ga nagovoriti. Treci lik je bio glas razuma a inace je on taj koji vozi svakakav I svakako. Hehe. Point drugi: u random situacijama slusaj lika kojeg inace nikako nebi slusao, vjerojatno je u pravu. Dosli on-site I naravno pitanje je bilo sta ces piti? Ja sam odgovorio pivu, na sto je lik samo rotirao ruku sa upitnim izrazom lica koji je vristao "koju?". Pan, ako nema, karlovacko. Pitao je drugog frenda koji mu je isto dao omni-objasnjavajuci odgovor; pivu. Njega nije se ni trudio pitati dalje. Naravno kroz vecer je tekla ugodna humoristicna konverzacija na temu zena, za koju je bilo kvalificirano samo dvoje ljudi od troje. Sto je doprinosilo humoru. Zesce. Netko, ja ofc, je dosao na ideju da s obzirom da nas sramezljivi prijatelj nikako ne brije prici ikome, da se razdvojimo I imali smo 20 minuta za bilokakav socijalni kontakt I nazad na mjesto di smo bili. Da ne pricam da je to bila zesca vristarija, jer sama pomisao na to da ovaj je sad prisiljen nesto ikako napraviti me uzasno nasmijavala. Rezultat je bio kao I ocekivani, meni je puco k I oso sam si po pice, uocio dvije zauzete osobe, a s obzirom na moj zesci picky-ness nije mi se ulazilo u kontakt sa 99% ekipe tamo, treci lik, koji je uvijek kao bio neki player se vratio sa brojem neke likice, a nas dragi, kome je vecer I posvecena I dalje nije uspio rijec ikome progovoriti :( E I sada ide onaj zanimljivi dio, analiza pristupa. Zakljucili smo da dva od tri pristupa pale, a treci I ne bas. Idemo jedan po jedan. A) Ne-pristup; znaci samo stajanje gdjegod I manjak interakcije, samo objasnjavajuce zasto to bas I ne pali osim ako nemas imidj nekog zesce zanimljivog madafakera koji se ne zamara prilazenjem I zna da je dovoljno badass da se njemu treba prici. Sto taj lik nema. B) Otvoren u-glavu pristup; kazes sto I kako je na naj jednostavniji nacin I ovisno o tome je li likica dozivjela puno ili malo supaka prije tebe ovisi da li ce ti vjerovati ili ne. Jako risky I pali u malom postotku jer je inace previse likova koji koriste pristup; C) Kazes-ono-sto-zeli-cuti pristup; s kojim ja nikako ne funkiconiram, ali nas player lik koristi samo tako. I jedini je koji vecinom otvara bez problema komunikaciju. Valjda je to nesto u zenskama da vole likove koji seru. Mislim, credit tome da ti znas sto zeli cuti jer ja neam pojma... Zanimljivo mi je kako zene pri upoznavanju traze neke kao badass likove I to ali za mj u vezu iste te traze iskrenost I shit like that.. E pa neznam bas. I onda se ekipica nadje zaliti kako samo upoznaju debile. Neke stvari nikada necu shvatiti. Al nakraju sam se dobro proveo I uspio sam u svom boravljenju tamo napraviti par wtf socijalnih situacija kao motanje pljuge kod wc-a I kad me ekipa pita da li cekam na red odgovaranje sa "ne,ne, stojim tu samo da bude cudno" I uletavanje ekipici samo da bi iskomentirao parfem, je eto doslo mi, a izraz lica je neprocjenjiv u tom trenutku :D Ali ajmo mi na zakljucak, koliko god neki pristupi su bolji ili vise efektivni u tom zadanom trenutku, ja dolazim do necega drugoga. A to je volja I zelja ponedinca. C) lik je jedini tamo imao zelje za takvim pizdarijama I u skladu sa tome, dobio ono sto je htio. B) lik nije imao zelje za nekim random encounter-om I naravno da sam dobio ono sto sam htio A) lik ustvari nece nekoga nego samo oce se osjecati slobodnijim u komunikaciji a I po mom iskustvu na komunikaciju bez krajnjeg cilja nitko ne pristaje, jednostavno ne kuze da nemora imati ikakvog ocitog smisla whatsoever... Tako da neznqm koliko sam u pravu oko pristupa, to cu morati pitati pripadnice zenskog roda zasto vecinom prihvacaju C) pristup. A I znam da ljudi nadju nekoga tek kada zele to. Ne prije, ne poslije. Ma krajnji zakljucak je da treba gledati prognozu, slusati ljude kojima inace ne vjerujes, reci ljudima ono sto zele cuti, ne biti pored wca ako nemoras ici I znati koju pivu oces, da bi upoznao nekoga. Izrazite misljenja, zanima me koliko sam fulao. Peas

Challenge Update

Zakljucio sam da postoji samo jedan nacin da uspijem... I jesam! Sada vise nisam ni blizu u prostoru u kojem sam dosada bio. Objektivno gledajuci, soba je ista. Ali kako ju ja vidim nije. Sada je dozivljavam drugacije, kao neko sasvim novo mjesto u kojem se osjecam ugodno I mirno. Jedna od stvari u kojima, mislim,da sam dobar je reframing iliti promjena kuta gledanja.. Ne moram mjenjati situaciju, u ovoj situaciji, mjenjam to kako je dozivljavam. Jbg, strpit cu se malo a u medjuvremenu cu vidjet da li ja mogu kako pomoci. Jos jednu stvar sam zakljucio, a to je da nikada nisam cuo istinski random stvari koje su pustene sa bilo kojeg digitalnog uredjaja... Mislim, kliknem ja na shuffle na winampu, ali nikada nije random. Jer, winamp je program na PCu, mobitelu etc, kojega "vrti" procesor. E sada, sva racunala rade u stadiju jako visoko organiziranoga reda. Na osnovnoj razini to su sve nule i jedinice. Da bi postojao random, mora postojati stanje kaosa kojemu se moze manifestirati. Sto bi znacilo postojanje beskonacnog niza brojeva uz pocetne nule I jedinice. A kako od nicega ne stvarate nesto, tako niti red nemoze dati kaos kao produkt. Sto dovodi do toga da bih mogao napisati ovakvu tuzbu svim developer-ima trazeci odstetu jer su im algoritmi losi I nakon par preslusavanja liste, cujem pattern. I da se gumb shuffle/random vise nesmije tako oznacavati. I mora imati oznaku fake bez obzira kako ga nazvali. :D Peas ekips :)

Challenge #ohmygodnumber

Zakljucio sam da mi se neda ovako, I pokrecem se. Dajem sam sebi 10 dana da sve iskombiniram I do 01.03.2013 se moram preseliti u neki stan. Tream uracunati puno faktora I brijem da cu to sve lijepo izvesti bez da se puno zakocim u bilo kojem pogledu. Tako da je challenge time!
Vec mj I pol mi zivot nije dovoljno zakompliciran I to se mora promjeniti.
Stvaranje takvih zivotnih cvorova I raspetljavanje istih mi je nekako postao hobby. I jedna od rijetkih stvari koje me ispunjavaju. A s obzirom da cu malo pricekat na ostala ispunjenja, I gotta make things interesting while I wait.
Pozelite mi srecu I bez obzira na rezultat, znat ce te ga :)
Toliko za danas, peas out!

filozovski blj.

Zapocnimo s time da mi dan bas dobar, I da su mi se stvari samo dogodile. Htio sam sam objasniti sta sa time mislim ali sam se sjetio rijeci jednog mudrog lika: "Onome tko ne razumije ne isplati se objasnjavati, jer ne razumije. Onome tko razumije ne isplati se objasnjavati jer razumije" Ali I pored toga, ne objasnjavanje ostavlja puno mogucnosti za interpretaciju, ne ogranicujuci razlicitost nacina percepcije svijeta tako da me veseli cinjenica da ovaj post postoji u toliko razlicitih oblika koliko razlicitjh osoba ga vidi :D
Za mene je open-mindedness... Ako das obicnom covijeku papir I olovku on ce napisati nesto svakidasnje.Ako ih das intelektualno razvijenijoj osobi ona ce napisati nesto apstraktnje, ako ih das nekome tko se samo deklarira open minded osobom ona ce napisati slova kao u zrcalu da mozes citati kroz drugu stranu papira. Open minded osoba ce istrgnuti papir, otici do jezera, napraviti brodic I za velikom znatizeljom gledati gdje ce zavrsiti kada ga pusti u vodu. XD Peas

Racionalna usranost

Akwardness Kako da to opisem ...Krizanje udaljene usamljenosti I dosade, kroz nevoljkost za druzenje sa vecinom ljudi, ali potrebe za istime. Zeljenjem nicega posebnog, osim da ti dan sto prije prodje da ides sutra raditi, kako bi ti tjedan prosao I izgubio se u svojoj besmslenosti. Vjerojatno nadanje da ce ti se nesto zanimljivo dogoditi slljedecih dana, koji eto nisu bas danas a I ne vidis mogucnosti da ce ubrzo biti. Popraceno polu ravnodusnosti koja proizlazi iz racionalnosti da si danas mozda sjeban ali ne nuzno I sutra, pa se ne obazires na to kako se tocno osjecas... Ustvari, zaboli te k kako ti je, samo se dosadjujes od ispraznosti zivota u ovome trenutku...Mozda zato jer si pogurao svoje drage ljude koji su sada dobro I uzivaju u tome a ti nemas sta raditi ( sto, da se razumijemo nije ni blizu stvar oko koje bi se trebali brinuti, to je moja briga.) A mozda zato jer si izgubio pun k dugogodisnjih prijatelja kroz zadnja dva mjeseca I sada je neprirodno I strano imati samo dvoje ljudi do kojih ti je acctually stalo. A neznas niti jedno od njih duze od godinu I pol,a drugo samo par mjeseci. Obitelj ti godinama ide nakurac I ne pada ti na pamet stupati u nepotrebne kontakte ma koliko god ti fali drustvo,a I nisi licemjerna budala da zoves ekipicu koju ti se ustvari ne gleda.. Tako da zujis sam, vrtis se po krevetu cekas da dojde vrijeme da se pokrenes na kavu s osobom koja ajd nije zavrijedila odjeb samo jer se lose osjecas. Promatras to stanje neke polu usranosti, mirno ga analiziras I ne sudjelujes...I shvacas da ce sutra biti drugacije, barem za nijansu. I priznas si da si isfrustriran u zadnje vrijeme ali ti je drago sto nisi to ljecio na nikome koliko god ti sjebano bilo... I nalazis neko zadovoljstvo u takvim stvarima di si bio ono sto zelis biti, I vuces se za male slamke koje ti daju volju da strpljivo pricekas da ti dan prodje, jer znas da za sve treba vremena I strpljenja I nadas se da ce se to isplatiti...Neznam, znj mk je dan ali nemogu tu nista...Zahvalim se svom srcu sto kuca cak i kad nemam bas volje, sebi sto si ne dopustam pasti, jer ovo je samo naporno, a pad boli. Tako da sam dobro, zdrav sam. Imam sve osnovne potrebe zadovoljene I necu srati. Moze biti I gore. To sto sam emocionalno umoran nije nista kako bi moglo biti. I zahvaljujem se onima koji su se potrudili biti tu I mozda ni ne shvacaju koliko mi znaci samo to sto imam s kime pricati. Hvala nam svima :) Jebeni smo si. Sta ces, nejde uvijek sve dobro, ovako barem cijenim te male stvari koje inace uzimas zdravo za gotovo. I hvala mom nenadjebivo cvrstom optimisticnom mindsetu koji me I u najusranijim trenutcima podsjeca da ja volim. Cuvajte se svi I cijenite one koji su uz vas :) Peas :D

kraj radnog tjedna :D

Moram priznati da sam izmoren, I da mi je savrseno sjeo sutrasnji slobodan dan :) Pijem po cetiri kave dnevno, odlazim oko 7 a vracam se u 23 doma..Ne, ne radim toliko, ali nadji se a ovim pa onim, 60% vremena se solo sjednem na kavu I brijem nes svoje, napisem post, procitam druge blogove, bolje od novina definitivno :D I tako mi je prosao prvi radni tjedan. Radio neke honorare usput, ali nekako jos uviek nemam para XD Valjda je to ta recesija o kojoj svi pricaju. Danas sam, silujuci logiku, zavrsio na sajmu vjencanja.. Naravno, neke akreditacije od firme jer nebih platio za to nikako. I mogu reci da sam zadivljen...Katastrifalnoscu I preseravanjem. Naravno bili su I oni zadivljeni kad sam uletio tamo izgledajuci kako izgledam, pogotovo danas nakon smjene u kuhinji, neobrijan, rascupan, u zelenim hlacama I plavom hoodie-u XD Pogledi su bili neprocjenjivi..Podsjetilo me na situaciju kad sam usred people's-a u ponoc na fenci shmeci partiju razmotao sendvic iz alumijinske folije I s gustom ga pojeo. Nazad na temu, dizajn vjencanica je bio opako poseban po tezini da razlikujes jednu od druge, a da ne pricam da su ekipici virile sise ko u kupleraju a ne na vjencanju, pa nije ti zelja pokazati sto vise svog tjela rodbini I prijateljima svoga partnera.Muska odjela su bila extremno razlicita, uzmes odjelo iz '78 I iz '13 I nema razlike osim u godistu. Boje su bile razlicite, ali to je ko da mi netko tvrdi da se dosadjuje na originalniji nacin od mene.... Lik, dosadjujes se I dalje. Na sve to najkomercijonalnija muzika danasnjice za koju je bilo zaduzeno 2 D.J a da pritisnu play -.- na cijelom sajmu prepuno jako lijepih cura, koje mi se nisu svidjele samim tim sto su odlucile doci tamo I drqgo mi je da nisam s nijednom pricao jer bi mi vjerojatno oci ispale od kolutanja s njima XD Sve u svemu bezveze ali sam snimio neke standove hrane I vidio tko stoji gdje na trzistu. Popio caj s kolegama, skuzio da moram bit malo zesce promisljen u ovoj novoj poslovnoj situaciji i dovezli me do doma jer sam zaboravio jaknu na jankomiru kad sam zurio u hrv leskovac, a zivim u novom zagrebu.. Lol. Poceo pisati ovo I zove me neki poznanik da li jos uvijek zivim u preckom, neka tri njegova frenda I on bi se zachillali pa ak sam za da oni navrate.. Bitch whaaat? Ne zoves me nikada, neznam jel si nazvao dva puta u tri godine I ti bi mi dosao doma? Odjebi. Malo mi je falilo da mu se zahvalim na gore navedeni nacin al sam presutio jer mi se nije dalo ulagati energije ni vremena u likove poput toga.. Ko vas jebe. Napokon sam malo se opustio, veceras laganini a sutra jos laganije. Ostavljam vas sa fotkom jela mog starog prijatelja koji se potrudio da to ikako izgleda na tom sajmu. Peas I uzivajte!

srceka 'n' shit

Valentinovo...Crveno, ruze, srceka and shitload licemjerja XD I ne kazem to je sam solo, bmk, kad se osjecam usamljeno osjecam se na bilokoji random dan koji mi padne. Danas sam bas ispunjen I preslatki su mi svi ti parovi koji su dali godisnji problemima razmiricama I ostalim stvarima koje prate duge ili nove odnose. Ali prvo sto sam danas primjetio... Ruze za 20 kn!! Koji vam je, osim toga sto izgledaju bolesno neprirodno pored podhodnika na minusu, I ostatak godine iliti svih jebenih 364 dana su jeftinije, I prodaju ih neke "dobre picke" ( ne koristim taj izraz osim za ekipicu do 22 godine upitne inteligencije koja je proporcijonalna vrijednosti u cm njihovih suknjica) koje se nadaju prodati pre skupe simbole paznje I ljubavi.. Kada nekome dajem ruzu prosecem kvartom ili dva dok ne snimim jednu savrsenu u vrtu najcesce naj nadrkanijih ljudi nw tom podrucju, uletim, maznem je, I bjezim prek pol kvarta do drage mi osobe I sa zlocestim smijeskom sav zadihan je poklonim. Stvar je truda, ne usputnog kupovanja ne-sezonskog cvijeca usred zime. Slijedeca stavka prolazi iz izjave "ako me ne volis ostatak godine nemoj mi sad srat" sto puno ekipice ne jebe pol posto, mozda su nesigurni, usamljeni, ili neki drugi simptom bivanja generalnim supkom ili bivanja SA generalnim supkom. A ti navedeni supci su vecinom dovoljno licemjerni da se na taj dan, samo, smijeskaju I forsaju nice guy stav koji inace im ne dolazi prirodno. I kad vidim taj "i would smack you across the face" lazni smijesak samo grizem jezik I gledam nesto drugo. Nisam ja nice uvijek I kao sto ste mogli primjetiti imqm svoje bitch(ing) momente, ali ne prema onima prema kojima stvarno nesto osjecam. Sto me dovodi da se cesto pitam, kako uspijes bit kreten ako ti je stalo, meni stvarno nije uspijelo, ili volis ili ne. I nekako mi je drago solirati danas, jer je sve pre komercinalno I isforsano. Ako si "caring person" onda si I ostale dane. A posto jesam, danas posvecujem ovaj ranting session svima vama jednako na srecu I nesrecu, koji ste solo. Danas soliramo zajedno, I zelim vas sve podsjetiti da ste time izbjegli potencijalne licemjere, dobili poklon od svoje samoce da vise cijenite drustvo, preskocili GMO cvijetke po doma I da ih vucete sa sobom po gradu, ustedili ili ulozili pare za svoj osobni rast (u sirinu) kupivsi ili ne neki munchies za uz film pod dekicom, potencijalno niste ostavili ljubimca samog doma koji vas voli kako nitko drugi nemoze, naucili skuhati neku lijenu veceru, postizali obaveze inace zanemarene, procitali neko sranje od bloga koje vas je malo mozda I nasmijalo, I dobili jedan pozitivan stav za ostalih 364 dana u godini. Jer svaki dan je dan za ljubav, dan za drustvo, za bijezanje preko bandera sa ruzama ili ljubicicama, jer tako skacuci preko niskih ograda izgledate manly I badass naspram cvijetka koji nosite. Sve to su dani kada paznja nema drustvenog pressinga I dolazi od srca a ne zbog kalendara... Zato, Valentinovo fuck you! Meni je svaki dan to, meni je svaki dan naj topliji do sad. Fuck you preskupe ruze, izrezbarit cu jednu... Fuck you crvena boja, imam je I u pevecu, fuck you umjetna srceka, imam jedno koje je zivo I kuca I poskakuje svaki dan, fuck you svima kojima je danas posebno spesl, jer jadni, zakinuti ste za iskrenu ljubav! Shou out hrabrim solerima danas koji leze I zderu sa smijeskom. Pisem ovo sjedeci solo na kavi I sa smijeskom vecim nego kod parova oko mene. Ja sam zaljubljen u svijet bitches, u zivot, u dah. I sa gustom vam bitcham po valentinovu, jer to je dan... A mi smo show! Peas out. I s velikom ljubavlju, uzivajte mi svi danas, I sami I u paru :)

Danas hvala :)

Zakljucio sam da mi zivot postaje mrvicu zanimljiviji.. Nije da se inace nista ne dogadja,to ste mogli vidjeti, ali ne dogadjaju se stvari koje me ispunjuju. Tako da sam imao doslovno mjesece dosade, koja sada malo popusta. Kroz to vrijeme stigao sam izgubiti podosta prijatelja ali zato ucvrstiti neke odnose I steci pokojeg novog koji mi razbijaju monotoniju zivota. Sam sebe sam zajebao, sa svime zadovoljan, nista me ne brine, extremno mirnog uma...Zvuci kao raj, ali nije. Too late. Fuck it. Ali ajde, ostavio sam si I dovoljno prostora za stvari do kojih mi je acctually I stalo pa se pocinjem posvecivati tome. Korak po korak pa do neke zadovoljavajuce razine XD Ovo je nekako post zahvale... Jednoj Ani jer je bila tu kada je meni trebalo, a sada sa zadovoljstvom vracam uslugu I uvijek budem :) Hvala ti! Jednom T, od kojeg sam digo ruke I drago mi je da se ne bavim takvim ljudima. Jednom D, koji se stvarno malo i promijenio i izrasta u nekakvu osobu. Napokon :D Jednom starijem prijatelju koji me stvarno pazi I uvijek mi da savrsen savjet u stvarima koje ja tek prolazim. I.Š Hvala! I jednoj I, koja me odusevila nacinom razmisljanja I pokazala mi da ima tih rijetkih koji su sposobni stat rame uz rame samnom I parirati u kolicini mentalnog zdravlja koje toliko fali ovome svijetu. A da ne pricam da njene rijeci imaju tezinu, sto govori- to I radi. Huge respect za to, jebena endemska vrlina! Hvala vam I svima ostalima sto cinite ovaj svijet zanimljivim I sarenim. Peas!

Vidjeti nevidljivo

S cime da danas pocnem, osim sto sam poceo raditi, malo sam ozivio. I u skladu sa time, nasla se ona davno uljenjena energija u meni da po cijele dane skakucem po cijelom gradu :D Tako da sada imam velike izazove pred sobom I volje da ih tri put sameljem. A kada sam vec krenuo, poceo sam ponovo skakati malo za druge koji su mi dragi tako da sam cekajuci frenda na kavi, nacuo rijec dvije iz kojih sam razaznao da su te tri zene nekakve profesorice. Prvo su mislile da im ocu uvaliti neke vjerske spike 0.O I nakon sto sam im ispricao o tome kako je jedan uspjesan covjek opisao sve zasluzno za njegov uspijeh sa dvije rijeci; "samo pitaj", pitao sam da li su naculi nesto o slobodnim mjestima profesora hrvatskog jezika. Na sto sam dobio ocekivani odgovor da nemaju pojma I da sve zamjene su vec odredjene od strane "vise" pozicije I da jednostavno ne postoji vremenski prozor u kojem je moguce nekoga preporuciti. Saznao sam da I jedna od njih u svom radnom vijeku od 25 godina nije dobila prilike ikome pomoci... Malo depresivno, nije ni cudno da su neki ogorceni supendarama koje imaju vodece pozicije u bransi. Nabijem ti to. Ali, svi imaju ljude koji imaju ljude tako da I ja imam ljude koji imaju ljude a da ni neznam za to. Tako da cu "samo pitati"... U mome iskustvu se to uvijek isplati, a dobro ce mi doci da ponovo sjednem I popijem kavu sa nekima koje dugo nisam vidio. Sto dovodi do toga da mi nije jasno, da ukoliko imate resursa koji vas ne kostaju nista da nekome pomognete, zasto to vecina ne radi... Jbt pa nisam ja neki genije I vjerujem da svi osim sebi mogu pokloniti jednu misao dnevno nekome drugome. Nije napor, pogotovo ako vam je I imalo stalo do tih osoba. Ponekad me jako zivcira nesposobnost svijeta da prestane misliti iskljucivo na svoj supak. Stvarno ne razumijem sto ti moze biti ako posvetis tri sekunde da udjes u kontakt sa novim ljudima u svrhu da pomognes nekome, to traje tri jebene sekunde, mozda I zavrsi ugodno po tebe na kraju. A za one totalno sebicne ima mjesta u tome isto jer osiguravaju da ce I njima neko paziti guzicu kad tad. Kazu da se to ne isplati ali meni rijetko tko uleti a ja uvijek pomazem koliko mogu, a mozda mi se bas vraca time da me svemir ne dovodi u situacije da mi treba uletavati? Mozda se svima vraca sve na suptilnije nacine nego sto ste mislili? Pogledajte u nazad I koliko toga vam se potencijalno vratilo samim odsutstvom sranja. To sto ljudi ne vide da samim time sto nas sranja zaobilaze smo vec nagradjeni, a ni ne primjecujemo to. Pokusajte izdvojiti pola sata dok idete negdje I primjetiti koliko mira imate, I imati cete malo zesci smijesak na licu vec u prvih par minuta. Ponekad poanta nije u tome sto vidimo, pogledajte stvari u svom zivotu koje ne vidite I otkriti cete da ima jos pun k toga sto vas moze radovati. Peas :)

kada bih mogao nesto napisati

Jedna jako draga uciteljica hrvatskog mi je rekla da imam jedinstven dar kada je procitala zadacnicu gore navedenog naslova, imali smo slobodnu temu koja je zapocinjala sa "kad bih mogao..." I nakon malo razmisljanja dao sam joj naslov. I danas mi je takav dan da stvarno nemam pojma o cemu bi pisao. Tamo sam pisao kako gledam okolo za vrijeme sata, a ni sada ne radim nesto drugacije. Samo u ovom slucaju mi svira muzika, Aes Dana. Neki opasni chilgressive. I nadam se da ce me inspirirati da stavim pokoje slovo na ovaj virtualni papir. Ali koliko god se trudio I koliko god tema prosao ne pada mi nista na pamet; barem ne pametno. I blejim ko tele u sarena vrata u ove male tipke na mobitelu kao I tada u kemijsku. Sada nemogu pisati o tome kako su svi u razredu do sada ispunili pola strane a ja jos nemam pojma o cemu pisem. Niti imam pritisak da li ce proci to moje ne pisanje. Mozda nije ni bitno, mozda samo stavim ovdje tocku, a mozda I napisem rijec dvije I pokoji zarez. Ali zasto da vas gnjavim sa nicime, nemoze mi svaki dan biti kreativan, ponekad mogu I odmoriti, malo spustam mobitel I odoh zapaliti, mozda se sjetim necega dobroga za napisati da ne ostavim ovu stranu praznom, ali stvarno neznam, razmislio sam I relativno puno toga mi se dogadja u glavi ali nista sto vam mogu izraziti. Nazalost, danas ce biti post o nicemu a zapocinjem ga ovom tockom.

Mala bica, velike stjene i jedan ja.

Jedan dan setajuci prostranstvima sebe, uocio sam jednu predivninu planinu u daljini. Setao sam mjesecima do nje prateci sumske putice, zapinjuci za trnje preljepih cvijetova, spoticuci se o korijenje visokih hrastova, milujuci lisce mirisljave paprati I pijuci iz ledenih potoka I jezera. Po putu sam jeo bobice, neke izrazito slatke a neke pak gorke... Po kisnim danima zaklon sam trazio pod prastarim krosnjama koje su godinama me pratile, po suncu hodao sa osmijehom na ramenu. Kada sam dosao na podnozje I osjetio sigurnost I mir kojim je zracila, nisam se mogao nacuditi. "Ovo je stvarno dio mene?" pitao sam se...Penjao sam se tjednima prema vrhu I nisam se osvrtao. Nasao sam pogodno mjesto i poceo graditi svoj mali dom, trajalo je... Mjeseci bolnih ruku, izmorenosti od nosenja svakog kamena, prasine I spranja. Ali kada sam ga dovrsio zavalio sam se i uzivao u svakom danu, vjetrovima I kisama koji nisu ni naceli taj moj mali dio planine, svakom rijetkom cvijetku koji je niknuo u blizini, svakoj zimi toplo provedenoj, savrsenoj cvrstoci I sigurnosti. Jedan dan sam primjetio da u pukotini na kamenu raste najljepsi cvijetak kojeg sam ikada vidio, ali jesen je bila blizu, I toliko mi se svidio da sam ga unio u svoj dom I njegovao I stitio.. Kroz vrijeme je rastao I ja sam zavolio cime me cinio, jer I ja sam rastao skupa sa njime. Tako je prolazilo vrijeme i jako me boljelo kada je, jednoga dana, uvenuo. I taj dan sam legao I prvi put nakon dugo vremena, jer sam dotad vidio samo to bice, pogledao u nebo...Zastao sam u shoku, jer gore je trebao biti moj krov nad glavom, sada sav razrusen, zidovi raspali i popucali, dascice slomljene od polakog ali sigurnog rasta korijenja toga malenoga cvijetka. Kamen je popucao u prasini I tada je samo kap kise bila dovoljna da zapocne pljusak u mom svijetu. Kisilo je tjednima I jako mi je falio moj dom, moja planina koja se nije cinila tako sigurnom vise. Ali sam skupio ostatke I obnovio krov ponovo. Kada je sunce zasjalo sjedio sam I dalje u prasini kamena I pogledao kroz prozor. Vidio sam livadu u daljini sa koje sam prvi put ugledao tu planinu. Sjetio sam se svog putovanja, svih ruza na koje sam se neoprezno ubo, svakog koraka po toploj zemljici, svakog leprsavog listica srece I svake kapi tuge... Pogled je bio predivan, i ponovo sam se osjecao velikim, ponovo je planina zracila mirom I sigurnoscu. Probrao sam kamenje koje je izdrzalo I nasao jos cvrsce u blizini. Ponovo imam svoj dom, I sada, kada ponovo nikne neki predivan cvijetak, nadam se da ce kamen izdrzati...Ako nece, ponovo cu se osjecati malim I usamljenim kako bih se mogao osjecati velikim I ispunjenim. I ponovo cu hrabro I sa smijeskom na licu probirati po rusevinama I sagraditi nesto jos lijepse I cvrsce. Jer, to je moja planina I ja tako zivim sa njom. Ona kao veca pazi na mene manjeg, a ja na druge pored sebe. Kadkada se razlika izgubi i izgubim se ja jer se ne razlikujem od nje.

Jedan nabrijan

Imao sam zanimljivih misli danas koje moram podjeliti sa vama... Sve pocinje u nekom zamisljenom vremenu.. Gdje nas zamisljeni lik zvan Jiton (jebeno ignorantna tipicna osoba danas) pije svoju kavicu ujutro...nazalost njegova zena Ukzs (uvijek kriva za sve), je nazalost danas, zamastila malo salicu kuhajuci tako da je Jitonu skliznula iz ruke I razbila se..; Naravno on je popizdio I izderao se na nju da je ona odgovorna. Kada se smirio nastavio je citati novine I dosao do horoskopa, koji on jako voli. Nije mu bio neki danas.. Nije mu se svidjelo to posto je imao vaznu prezentaciju na poslu, jos mu je pluton danas doprinoaio nervozi, sto nije propustio procitati naglas. Krenuo je na posao I pickarao I lijecio frustracije na ljudima po putu, jbg sta on moze, takav mu je horoskop..Zasrao je svoju prezentaciju I nije to dobro podnio pa se posvadjao sa sefom I dobio otkaz... Dok je odlazio tjesio se time da mu je bilo sudjeno da bude tako. Sudbina podnese krivicu, ako pokusam ubiti nekoga I uspijem, jbg, da mu nije bilo vrijeme nebih ionako uspio onda. Noup. Sta ima veze ako odem van dok je venera aktivna I prevarim curu kada je dan venere dan druzenja I ljubavi, planeti su me natjerali, ili ako pijan dojdem na posao dan nakon I zaserem, to je pluton I slabljenje marsa... Koji jebeni kurac? Shvacam da svi moraju vjerovati u nesto, shvacam da odgovornost nije lagano nositi, shvacam da svi traze nesto sto ce ih osloboditi odgovornosti. Ali jebie se, ne prihvacam izlike takvog kalupa, bio bog, budha, shiva ili zlatobuba koja jebe maslacak. Ne zanima me to ako ste kukavice, nije mi kriv planet ili horoskop, ja sam zasrao, nije skliska salica ako je neznam drzati, I supak sam ako se iskalim na vama makar I bili krivi. Pijan isklucivo radim sta istinski zelim, osjecam se lose jer si to dopustam, I oprostite na ovome, ali ja sam odgovoran za svako svoje sranje! I ne jebe me ni pakao ni raj, jer bol u paklu je bullshit, mrtav sam, nemam tjela da osjecam bol, I sta tada? Vrag ce mi rec da sam ruzan I patit cu..odfakofirajte. Sami smo zasluzni za sve ovdje, I dobro I lose. Meh, danas mi je pluton I mars je u 32. fazi treceg stupnja,sudbina mi je srati jed da nije vrijeme nebih ovo pisao, mozak nema kontrole jer sam pijan dok ovo pisem, krevet me zulja jer imam podzemne tokove pod guzicom a I zapad je sjevernije u odnosu na bacen grah, a stolicu mi je poklonila majka priroda. Visak babe jagnje mi je to sapnuo na ouija konferenciji u pizdi m... Hvala na paznji I bilo je zabavno :*

Ljubav prema kreaciji

Kako sam naslov kaze, volim kreaciju. Pocelo je od djetinjstva, kada sam provodio sate u obiteljskoj radioni kod bake I dede. Stari me tada, kada sam imao 6, naucio lemiti :D Poceo sam se igrati sa jednostavnim strujnim krugovima, prziti 6 V lampice spajajuci ih na 12V, heheh Kasnije sam naucio od dede malo obrade drva pa sam kombinirao to dvoje u neke pokusaje mini mehanizacije. Kroz srednju skolu, upisao za kuhara, sam ucio o fermentaciji, elektronici I svemu sto mi je omogucavalo proizvoditi stvari koje sam smislio ili su mi se svidjale. Nakon srednje I kratkog zapislenja u struci, nasao sam posao kao zastitar. To sam radio godinu I tri mjeseca. Na tom poslu sam iz dosade, noseci mali laptop, skinuo program za produkciju muzike...nisam mogao ni osnovni ritam sloziti da nekako zvuci...sad, pet god kasnije, ja sam zadovoljan do cega sam dosao. Ali najveca ljubav od svih, a to sam saznao tek u drugom srednje, je kuharstvo. Kroz rad u kuhinji sam upoznao procese I sablone, I kako to biva samnom, postalo mi je pre jednostavno. Bas u tom periodu sam bio I nesto depresivan I kada sam otkrio sta me muci, manjak usmjerenja u zivotu, roknuo sam dvije doze LSD-a I zatvorio se solo u sobu rijesiti taj problem..nemoram ni reci da je bila uvrnuta noc.. Sada vec preko pola godine ucim kemiju, prehrambenu tehniku, nutricionizam I sve sto mi I remotely moze pomoci u kuhinji. Prvih par mjeseci je bilo bez ploda...dok sam nadoknadio sve osnove kemije I drugih pola, o kojima nisam imao pojma, proslo je barem cetiri mjeseca. Ali sada moja kreativnost ima s cime raditi I rezultati se malo po malo pokazuju. Evo, danas sam napravio tekuci jogurt za 45 min koristeci samo logiku I limun :) A to mi je potaknulo novu ideju za lagani desert koju cu podijeliti s vama kada sve tocno izracunam. Sretan sam sto sam zabrijao na nesto sto mi je ionako posao.. Uzivam u tome a jos me I placaju:D Ocekujte jos puno kreacija koje cu podijeliti, jer takav sam, volim stvarati.

I ovo je DIY :)

Sjetio sam se da sam na jos jedan nacin izrazavao sebe kroz kreaciju; Muzika.

Koja od kad neamam komp mi jako fali... nisam savinuo notu vec mjesecima :'(

Ali note zvuce bolje od rijeci pa evo;

Underwater stream

sa New Page Old Book EP-a, to sam sklepao zadnjih 5 koje sam napravio..kad bi zbrojao imam ih oko 20ak zavrsenih ali ne dijelim :P

Radjeno je u Fruity Loops 9 Producer edition
I nije koristen niti jedan preset na sinticima, svaki zvuk sam radio from scratch i ulozeno je relativno malo vremena, ispod 20 radnih sati.


Nadam se da cete uzivati, chill je :D

Svijestan sam...da..

Jucer sam bas imao raspravu sa burazom i frendom, neznam od kuda je tocno pocelo, bilo je vezano za hvatanje samog sebe u trenutcima manje svijesnosti vlastitog stanja.. buraz je u jednome trenutku izjavio da bi bio najsretniji kada nebi morao uopce pricati, ponekad mislim da je mali zesce ludji od mene,ali razvio se u cudnu biljku..

Dosao je do razine kada nema potrebu za izrazavanjem svojeg misljenja, dostignuca ili slicnoga.. Dalje je slijedilo da kada pricamo o tome sto smo napravili, ili nismo, to je potreba ega. Poceli smo vuci zakljucke da kada bi prigusili tu potrebu, nitko nebi pricao s ikime osim u vezi tehnikalija, eg. sto se mora napraviti i slicno. Sto meni nije bas dobra stvar,    s obzirom da smo tu na materijalnome da bi ga prozivili. Nisam pobornik hranjenja ega i osjecaja neke vaznosti, barem se trudim. Primjetio sam da s obzirom da se razvijam profesionalno i ulozio sam truda i dobio rezultate, pocinjem dizati nos..koji cim ga skuzim, jer je sneaky bastard, dobije samar da ga se spusti na zemlju. Jos jedna stvar koja se mom egu ne svidja priznati (a na to mu sad kazem; ko te jebe) je da se volim hvaliti, a s jedne druge strane, da ne pricamo o tome sto smo radili, postigli i slicno, o cemu bi pricali..politici? Tako da u zadnje vrijeme vodim malo zescu borbu sa sobom oko toga da balansiram na koji cu nacin spomenuti sebe i zasto..zajebana prica. E pa, fic, jebi se i odi si doma s tim brijama. Ponekad se pitam da li bi bilo bolje da nisam prezao tu granicu, preko koje nemogu nazad, u gradjenju svijesnog mindseta, gdje sam sebi upadas u oci kada napravis ili kazes nesto. To su kao dvije osobe, promatrac koji zna kako bi trebalo funkcionirati i radnik koji bezumno radi tako da ga promatrac mora upozoravati. e pa promatracu je malo naporno raditi sa debilima.. pocevsi od sebe pa do krajnje nesvijesnih pojedinaca u okolici , especially kada ti je stalo do svega. Ali s druge strane, zadovoljan sam sto se trudim, hvala mi na trenutcima svijesnosti o tome da sam presao granicu koju sam sebi odobravam i za vracanje nazad ispod tog treshold-a.

Mozda ne uspijevam svaki put ali pokusavam.

Ako me vidite da sam van onoga sto bih trebao biti, slobodno me opicite po nosu :D

Neznam ni zasto je ovaj post ovakav ali stavljanjem fluidnih misli u kruto slovo se postize nekakva definicija do koje sam trebao doci. Hvala na promatranju skupa samnom i vidjamo se jos :D

Peas ekipica i budite sto zelite biti, um nam nije cigla, savija se kako mi zelimo.

Vec nazad, ocekivano :)

U podne je V. dosao po mene, utrpali stvari u auto i nakon jednog zaustavljanja za nabavku, poceli smo se gubiti na cesti i skretanjima prema nekoj random pripizdini u blizini podsuseda. Dosli smo do kraja asfaltirane ceste i rampe sa znakom " Park prirode medvednica". Izasli i krenuli hodati malo u sumu. Odmah smo vidjeli potocice koje nemres fulat i  V, hvala mu, je isao samnom mani dio puta u tenisicama po ovome...





...I nazad....

Spakirao sam stvari i V kao pravi prijetalj koji bez pitanja i cudnih pogleda ostavi prijatelja na rubu sume da si ovaj ide brijat na nespretnog bear grillsa, mi je pozelio srecu.

Nakon negdje pol sata hodanja, zapinjanja po svemu i svacemu, zapinjanja nogom dok si u skoku preko potoka i padanju sa torbom teskom 10kg rukom na trnje i nogom u potok (hahahahah), sam naisao na neku jebenu gradjevinu koja je izgledala najs ali mi se nije svidjelo to sto je znak civilizacije...napustene...polu razrusene.

 Neki dijelovi su me podsjecali na neke napustene komplekse, sto ovaj vjerojatno i je bio...barem napusten....Vidi se da je bilo suncano tako da nemoram pricati da sam se uspio spreznojiti u prvih sat vremena nenormalno, zadihati svoja pusacka pluca i iskasljati se...

 Popeo sam se po brdu pored gradjevine i dosao na malo prijateljski-je raspolozen teren, i nastavio hodati jos deset minuta sjeverno..to je bilo nesto sto mi se svidjalo, vidio sam tragove zeceva i cuo poneku pticu..

 Stao sam na vrhu nekog brdasca, odlozio stvari, dosao do daha i zapalio lulu (kao cist zrak i to), rizle nisam nosio jer bi se sjebale od vlage a jedino mi u sumi bez hrane treba jos i apstinencijska....

Odabrao sam granu i odlucio izraditi long-bow, djubre je bilo vece od mene i kad sam okinuo u prazno zatresla mi se cijela ruka, gotta love that shit...ali sam skuzio da strijelu koja leti ravno nikada necu izraditi tako da mi je sluzio da se oslanjam na njega i pikam teren pred sobom jer je sve bilo prepuno skrivenih lokvi, a trebao sam ostati suh.

Tamo sam nasao savrsen primjer NE JESTIVIH stvari...mislim, vristi iz njih da ne stavljam to u usta ni pod kojim uvijetima.

Nakon jos oko pola sata do 45 minuta hoda, nasao sam neko fora drvo i odlucio da cu se u blizini schillati, pripremiti mjesto za spavanje i naci nekakvu hranu hopefully...

Na sto najebem im se mamice i kukcima glistama, svim bicima koja nisu bila tamo...suma je bila jebeno mrtva...

Cuo sam dijetlica koji me kasnije obletavao na visini od 10-15 metara, i ja sam tog supka mogao samo gladno gledati...najebem mu se svega ;) Nasao sam mjesta gdje su zecevi srali i to mi je dalo malo nade, samo sam prvo ih trebao uociti i skuziti kojim putem prolaze da bi mogao postaviti zamku.

Pocelo se smracivati i za veceru sam imao samo par sjemenki i nekakve klice...i glistu... za to mi se nije isplatilo niti paliti vatru za koju bi potrosio vise kalorija nego sto bi s ovime dobio... tako da sam neke stvari samo skurio upaljacem i gotovo...nije bilo odvrazno koliko sam ocekivao...

Noc....E najebem se majke tome. Osim sto je fino zahladilo, ja vise nisam nista vidio i bio gladan, jer sam pametan krenuo pojevsi mali komadic kruha i neku jabuku, jos pametniji jer sam se uspio vecer prije zapiti...fuck it... Lezao sam zbuksan u vreci i meditirao osluskujuci oko sebe nebih li cuo nekog zeca, jer ipak su nocne zivotinje...suma je bila jakooo tiha. Nakon nekog vremena sam zadrijemao i probudio se za sat vremena, otprilike...pocelo je malo puhati i ja sam se samo jos vise stisnuo u vrecu...Shvatio sam da nemogu nista po tome mraku i odlucio da se u zoru pakiram i vracam . Trebala je doc zora... Kroz noc sam se budio svakih sat dva..u prvim budjenjima sam uspio cuti kako je netko ili nesto u daljini zaklalo divlju svinju (barem mislim da je bila po cvicanju koje ti dojde do kosti), malo sustanja i nista od toga nije doprinosilo mom snu, bilo je sve hladnije i hladnije tako da sam u jednom trenutku obukao jos odjece i totalno se zatvorio u vrecu. Uz to sam sanjao san koji je trajao par sati i probudio se totalno dezorijentiran. Usred noci mi je vjetar uspio sjebati "krov" tako da sam se jos i s time najebavao.

Docekao sam zoru...zahvaljujuci tehnologiji, igrao sam angry birdse 45 min dok nisam docekao da svane jer sam bio izmoren od neugodnih grana na kojima sam lezao i brsljana koji su zuljali.... kada sam vidio nesto...doslovno, nije bio mrak, spakirao sam se i krenuo prema natrag... brze mi je trebalo za spust i lakulo mi je kada sam izasao iz sume...

Slijedilo je probijanje kroz drugu vrstu dzungle...ljude i ta sranja...ali oboruzan smijeskom, zadovoljstvom i sretan jer sam se napokon izglupirao kako sam htio.


Doma je bio tus, neka hrana i eto, pomirujem se da sam tu s vama :P

Ma bilo je jebeno, i sada je isto... samo naj. Uvijek imamo svoja mala nezadovoljstva ali nakon ovog cu se stvarno manje zaliti i vise cu cijeniti sto imam kako god se meni cinilo.


Nadam ste da ste barem dijelomicno uzivali u citanju koiko ja u prozivljavanju.

Peasss!

Vrijeme da se krene :)

Zove me majka; " samo da ti javim da je rucak u 4"
Reko, "ajd nemojte racunat na mene danas, i cekaj moram te shokirati"
"Frend dolazi po mene sad u 12 i vozi me, idem si
na par dana u shumu vidjet kako mi ide prezivljavanje, poslat cu ti poruku svaki dan kakav sam, hvala ti na razumijevanju, pusaa"

Ovo je sad skracena verzija naravno bila. Spikirao sam si jedan lojep sumarak dalje
od grada, spakirao stvari i pijem kavicu..koje nece biti bas tamo, osima ako ne naletim na cikoriju, ona je dobra zamjena. Vec sad znam da cu jebati sve po spisku i sumi i sebi...

ne nosim zalihu hrane..hahah, bit ce zabavno. znam da postiji potocic pitke vode i to je dovoljno za pocetak..
Iskreno ne vjerujem da cu izdrzati 7 dana, kakav je plan ali isplatiti ce se iskustvo, znam da nisam bear grills, niti sam nesto posebno iskusan, ali ocito sam dovoljno lud :D

Idem se malo odmoriti od civilizacije, a i uzivam u zvuku tisine kada si
solo u sumi..tako da vidjet cemo, savrseno sam svjestan da nemam pojma u sta se upustam, ali idem saznati hahahha!

u najgorem slucaju, kada se
vratim, u potpunosti cu cijeniti svoj krevet, topla 4 zida, kuhanu hranu i sve ostale luksuze civilizacije..mislim da pizdim na ovaj svijet, a nadam se dokazati si suprotno XD

dokumentirat cu koliko mogu, pa kada se vratim sve prenesem :D

Uzivajte mi i neka vam misao da se netko smrzava u shumi podigne raspolozenje kad ste down. lots of love and peas out <3 p="">

Napokon!

Evo danas mi je ponovo dosla zelja i misao koja mi se vuce vec godinama, samo tajming je ovaj put savrsen i nema nicega da me zadrzi. Odluka je pala i sutra mi je vjerojatno dan velikog premisljanja, ili cu mozda i bez misli zadrske, neznam.
Necu nista konkretno reci ali si uzimam prvi po mojim mjerilima pravi godisnji u zivotu :D

Vec su me prozvali ludim, ali takav sam. One koji me u potpunosti razumiju nisam niti do sad sreo pa jbg, i guess i am insane, altho i would rather say unsane.

Sve kazem najkasnije u ponedjeljak, a sve pricam kada se vratim :D

Pozelite mi dobru zabavu i puuunooo srece, Peas dragi moji, love to you all :)

wtf lik

Na ovome mjestu je trebao biti skroz drugi post, mozda ste ga vidjeli a mozda i niste, ali ja smatram da mu mjesto nije tu. danas sam si napokon uhvatio eko i dao mu samar...nemojte zamjerit sto dalje necu nista napisati, al treba jednostavno ponekada sutiti.. :D Jer da napisem, ponovo bi ego imao utjecaja.
Tako da cu vam samo pozeljeti laku noc i nista vise necu na-peas-ati :)