Log 7/6/13

Pt. 1  Entrance

Pucketanje šljunka pod nogama i svijetlost koja mi je zatvarala oći su bile glavne točke mojeg fokusa dok sam hodao prema udaljenoj građevini. "bravo, u 3 popodne, I još bez vode!" prokomentirao sam sebi nakon što sam osjetio težinu hodanja po takvom suncu. Tokom putovanja do tamo, srećom, nasao se pokoji oblačak da razblaži odvratno suh zrak, ali misao da ću se jednako dugo vraćati skoro istim putem mi je stvarala nemir, iako, ta misao, potpuno je izgubila važnost jer sam u tom trenutku začuo šum. Kroz granje sam promatrao crn I skupi automobil, zatamljenih stakala, kako prolazi po cestici sa druge strane zelenog zaklona koji je djelio naša dva puta. Došao sam napokon. Pogledao sam iznad krošanja nekog listopadnog drveća, I zapazio gornji kat napuštene građevine. Večina stakla se, još, držalo na njoj. Bilo je I pokoje staklo razbijeno, ali samo oko dvjestotinjak takvih  naspram mogućih par tisuća, što nije pretjerana procjena s obzirom na veličinu objekta. Prošao sam kroz raslinje I uputio se istraživati. Popeo sam se na malo brdašce, na kojem se vidjelo da je nešto sagrađeno ispod njega, i pažljivo pogledao sa druge strane. Malo sam digao obrvu na scenu koju sam vidio; tri parkirana automobila, dva-tri skladišta i cuo sam udaljene korake jedne osobe. "Ovo je trebalo biti napušteno" - pomislio sam, nastavljajuči svoje kretanje prema glavnom objektu, ali sada sa više opreza jer stvarno nisam htio sresti ikoga. Odmah sam uočio metalne stepenice koje su se uzdizale pored zgrade sve do zadnjeg kata i krenuo prema njima u namjeri da se popnem do kraja I krenem istraživati od vrha. Nakon malo probijanja kroz mješavinu raslinja I polu završenog betona, stupio sam na stepenice I na drugom katu zadovoljio svoju preveliku znatiželju da zavirim unutra. Otvorio sam pritvorena vrata I zakoračio unutra. Prvi podražaj, osim vizualnog u koji su spadali goli betonski zidovi između kojih je, tu I tamo , bilo smeća po podu, je bio osjećaj drobljenja stakla pod nogom, sto je uzrokovalo odjekivanje tog neugodnog zvuka. Zastao sam u tišini I načulio uši da, možda, čujem ikakva kretanja ljudi koje zelim izbječi. Tišina je bila blaga riječ za opisati tu mrtvost cijeloga prostora. S obzirom da sam bio unutra, a prostor je velik, potrudio sam se zadržati osjećaj osnovne orijentacije I krenuo prema jugozapadu. Koračao sam sto tiše I nježnije dok sam se kretao prema unutrasnjosti objekta, cijelo vrijeme osluškivao I tražio znakove i tragove života ljudi za koje sam pretpostavljao da bi mogli tu obitavati.

Pt. 2  Minus one

Nakon pregledavanja razina plus jedan i nula, za vrijeme kojeg sam primjetio zavarene čelićne ograde na večini stubišta koja vode prema podrumu, osjećao sam veliku privlačnost prema tom podzemnom, tamnom i misterioznom prostoru u koji je tu I tamo zadirala pokoja zraka danjeg svijetla. Kada sam pronašao ulaz na minus jedan, duboko sam udahnuo par puta I poceo spustanje po malim, mahovinom obraslim, stepenicama. Osjecaj vlažnijeg zraka I ugodnije temperature bio mi je i više nego dobrodošao, ali ne u svojoj punoj ugodi, jer mješao se sa lošom energijom kojom je prostor zračio. Zvukovi kapljica vode koji su padali sa vlažnog betonskog stropa su uvelike razbijali tišinu koja, činilo se, dugo vladala. Hodanjem bih tu I tamo slučajno šutnuo neki kamenčić, požalivši tu buku koju je stvorio. Nakon par desetaka metara skrenuo sam u jedan mračan hodnik, koračao tiho I u jednom trenutku se zatekao u instinktivnoj reakciji naglog spuštanja u čućanj, podizanja broja otkucaja srca te adrenalina u krvi. Jebao sam mater šišmišu, naglas. Zatekla me malo činjenica da je vani sunce u svojem punom sjaju, a ja se tu plašim noćnih životinja. Zbog toga, prostor mi je postao još neugodniji, ako je to bilo ikako moguče.
Nastavio sam hodati kroz prazne I sablasne hodnike, osvjetljavajući put samo blagim svijetlom mobitela, toliko dovoljnim da vidim gdje koračam I gdje nebih trebao. Naišao sam na otvorene rupe u podu, koje valjda su služile kao dio kanalizacije, prazne na sreću, pokoji razbijeni dio električnih instalacija, previse tame I malih pucketajućih zvukova koji su mi svakom minutom odvlačili sve više pažnje I tjerali me da instinktivno usporim ili zastanem. U jednom trenutku, sa lijeve strane hodnika, sam zapazio malo više svijetla. Zaključio sam da sam negdje pri sjevernom rubu zgrade te provirio u bolje osvijetljen hodnik. Ugledao sam dvostruka željezna vrata sa izbočenim metalnim brojem 13 i  nekoliko grafita. Brava je bila cilindarska, baš što sam tražio. Tiho sam prišao i osluškivao nema li nekoga iza njih, sve što sam čuo je bila tišina koju sam poderao škripavim zvukom otvaranja zahrđalih vrata. Unutra je bila, na prvu, gusta tama. Kada su mi se oči malo priviknule zapazio sam čvrsti I ogroman drveni stol, na kojem se, od vidljivog, moglo naći pokoja građevinska kaciga, komadići metala, brusne ploče I hrpa, godinama netaknute, prašine. Na desno su bila jedna zabarikadirana vrata, koja su vodila van objekta, slična onima sa lijeve strane, samo što je okolina tamo bila potpunija. Jedna improvizirana peć napravljena od metalne bačve je dobila samo trenutak moje pažnje dok nije prešla na visokonaponski razvodni ormar koji je, po mojoj procjeni, bio još funkcionalan. Zacrtani put od osigurača do odgovarajuče utičnice mi je govorio da je to bilo u nečijoj uporabi, a I da, možda, danas je još odgovarajuče za istu svrhu. Vidio sam što sam trebao I izašao, zatvorivši vrata za sobom, nazad u mračne hodnike napuštene bolnice. Noseči svijetlo u jednoj ruci uputio sam se, u suprotnom smjeru, prema južnom dijelu objekta. Naišao sam na apsurde poput drvene gajbice, okrenute naopačke, na kojoj je bila jedna vrhunski očuvana, bez trunka prašine, žarulja. Nedugo nakon toga sam jedva uočio metalna vrata u najtamnijem hodniku do tada. Probušene brave I broja 7, jezila su me do kosti. Netko nije dobro obavio posao jer su bila još zaključana. Izvadio sam oprugu sa zadnjeg zupca i vrhom ključa okrenu bravu. Nisam mogao otvoriti, sada otključana, vrata na taj naćin jer nedostajala je kvaka. Razmišljao sam da se vratim do trinaestice I uzmem je od tamo, jer brava nije bila funkcionalna, ali samo samo produžio par metara I naišao na, jednaka sedmici, otključana I otškrinuta vrata sa brojem 6. Zakoračio sam unutra sa velikim brojem otkucaja srca u minuti, osvjetljavajuči pod po kojem sam morao hodati preko raznih djelova visokonaponskog sistema. Bio sam u razvodnoj, kompletno tamnoj, stanici sa masivnim kamenim vratima koja su u rangu atomskih skloništa, dovoljno pomaknutim da sam uspio proči, ne primjetivši ih na prvu pri ulasku u stanicu. Brzo sam prošao kroz prostor I zanimljivosti istoga, naišao na vrata 7 iznutra, I još brže izašao iz stanice jer me izrazito jako plašila. Naišao sam na još masivnih I zablokiranih, što hrđom, što tonama svoje mase, vrata od skloništa. Niti jedna nisam uspio otvoriti, čak ni polugom. Zaputio sam se, smireniji sada, prema istoku i izlazu iz objekta.

Pt. 3 The resident

Pokušavao sam otvoriti vrata, iznutra zablokirana nekakvim lancem, i kada nisam uspio, škicnuo sam kroz prorez I u tom trenutku vrata su se otvorila. Gledao sam u mlado lice, oko 28-30 godina, uredno obrijano prekjučer, upitnog pogleda.
pozdrav, spavaš tu? - upitao sam sa smješkom tada nepoznatu osobu. Odgovorio je "da" sa ograničenom voljom za razgovorom, koja je porasla nakon što sam objasnio da tražim neko mjesto za život. Pozvao me u prostor osvijetljen prirodnim svijetlom koje je padalo sa otvora na stropu. Zidovi su bili pokrečeni bez naznaka vlage I cijelo mjesto je odisalo mirnom energijom. Primjetio sam stvari rezidenta, među kojima je bila I zavidna, za nekog skvotera, zaliha hrane I odjeće. Iz zida je virila do preko pola prostorije tesko izolirana cijev, u visini struka, koja je sluzila kao mjesto za odlaganje pokojeg odjevnog predmeta. Saznao sam da je to bivsa toplinska stanica koju sam našao udaljenu stotinjak metara od glavnog objekta. Izveo me van I ponovo kroz prizemlje bolnice objašnjavajući koji putem I kada ulaziti da me nitko ne primjeti. Saznao sam da stvarno ne zelim odati svoje prisutstvo u bilo kojim uvjetima, jer on je par puta skoro tu poginuo.
"Znaš, nemoj spavati po noći u bolnici. Dolaze ljudi, bolesnici. Naoružani su i samo traže žrtvu na kojoj će se iskaliti. Više puta sam bježao ali lakše je sakriti se. Jednom su pored mene prošle dvije osobe repetirajući pištolje a ja sam bio skriven ležao u mraku." -  objašnjavao mi je. Svakim detaljem koji sam čuo od njega sve sam više shvaćao zašto sam bio uplašen tim objektom. Prošli smo kroz bolnicu I okolnim putem došli do puteljka pored ceste kojim sam došao. Uz lijepe želje smo se rastali uputivši se, on u svoje skrovište, a ja sa tri broja, zastrašujuceg znacenja, u glavi; 6, 7 i 13 , prema gušćoj civilizaciji.

Zapis je proživljen 1/7/2013

Zadnji dan na poslu je 05/07/2013

Prvi službeni dan skvotanja I alternativne strane stvarnosti počinje sa 6/7/13

Dobrodosli na Altered states of reality.

Hope you had fun as much as I had! Peas

Pripreme

Poceo sam se malo pripremati za izbrijavanje, pa do kraja sedmog mjeseca imam zadatak da nabavim neke prakticne stvari, posjetim nekog pro bono odvetnika za neke pravne savjete I da utvrdim sto sve mogu napraviti vani a da ih jebem po njihovim pravilima,

Vec sam dogovorio besplatno obitavanje na jednom festivalu a volontiranjem u kuhinji I besplatnu hranu dok sam tamo. Morati cu se promrdati I po obali, jer tamo mogu cudo para nakupiti sa poi-ima a I imam fakin ribu za hvatati ako sam gladan. Definitivno moram do rijeke, pule I na korculi, a vjerojatno na jos jedno mjesto, cim nazovem lika da me podsjeti gdje je, ali brijem u blizini splita.

Ispunjen raspored nakraju :)

Peas!

....... ko kokica

Samo sam cekao ovakav dan :)

Napokon mi je dokurcilo bivanje u ovom financijskom sistemu I napokon sam u svojoj slobodi odlucio da mi se vise ne radi...za novce. Dao sam otkaz, sljedeci mj sam jos u stanu, zatvaram racun u banci I ostatak para dajem nekome da mi placa racune za mob dok god ima. I oko prvog osmog izlazim iz stana, kod nekoga od svojih idem stashat stvari koje imam, I odoh bez kune, sa minimumom stvari na cestu malo...iako ce to zavrsiti prva tri dana radjenjem kucice na drvetu. Idem pokusati zivjeti drugacije malo jer mi je ovo pre banalno I jednostavno a ne ganjam nikakve pare I slavu ergo nemam nicega sto bi me motiviralo da ostanem u tom nacinu zivota. Imam zdravo tjelo, jeben um, I snaci cu se bez nekog beda :)

Woohoo, izbrijavanje malo, napokon zabava. I cujemo se jos sigurno, a I imati cu pun k za pisati o dogadjajima :) I vec umirem od smijeha na konceptualni overjeb da cu bit "homeless" koji ima blog hnhhahahaha.

Peas!

Vikendi

Jao, pocetak je sa jao :D

Izbrijavanje u nedjelju na malom feativalcicu... Zakon dogadjanje, u 3 sekunde je jedno stotinjak ljudi bilo nestalo u oblaku pigmenata, odvrtio sam performace s vatrom, kako mi je to dobro doslo... Ma fotka govori sve o tom danu, mozete zamisliti kako sam izgledao do 1 ujutro. Probudio sam se I imao ogromno pitanje how the fuck cu ja ovo oprati kada sam se vidio u ogledalu XD fuck yea ljeto!

Jutro...u podne

Jos uvijek mi je raspored obrnut I ostati ce dugo tako, budim se izmedju 12-14 ovisno o tome kada dojdem doma, ali si nisam dao pizditi, nego sam pojmio da to vrijeme usred noci ustvari je moje slobodno vrijeme pa cu ga I koristiti. Jbg, ionako ako ostanem budan 2-3 sata doma, vec svice :D Tako da vec vidim ciscenja u tri ujutro, nekakva kuhanja u pet I svakakve kombinacije radnji I vremena.

Dobro sam zi zabrijao na pozitivno razmisljanje I sad mi postaje lijepo..iako skuzio sam da nekako imam puno topliji I sretniji smjesak kada uzivam u kisi nego suncu.. Al zahvalan sam na drugome bez obzira, predivno je.

Trebao bih sada lijepo I pametno iskoristiti nedjelju, neki rucak s nekime, ma samo da se kuha, nije meni bitno za koga, uvijek je I za mene :)

Uspio sam pokrenuti neke promjene u radnoj okolini, I time sam zadovoljan, svi se razvijamo..

Skoro sam poslao cijeli svijet u k, I otisao pokusati zivjeti na neki drugi sistem, al ipak sam odlucio ostati na ovome gdje jesam, nemogu uvijek dobiti sto mi se svidja ali mogu nauciti da mi se svidja sto dobijem. Tako da je pozitiva ponovo pocela pustati korijenje I sada cu si paziti na nju. Dok mi me dosadi ponovo biti ful sretan.. Nekako najveci problem mi je to sto ne percipiram probleme pa mi je sve jednostavno I dosadno.. Meh, rijesiti cu I to, doci ce I zanimljiviji problemi :)

Peas ekips I lijep I suncan dan :D

Summary

Da pocnem od random uzivanja...u nedjelju sam se ponovo zatekao s frendom na kobasicama sa zara u mom vrtu. Jao koliko je zaraslo, ali rodile su sumske jagode I morao sam jako paziti da ne gazim po njima jer ih je prepun pod. Moram si uzeti sada koji dan da sredim taj plejs I presadim ih na neke hrpe I napravim putice tamo.. Dva tri dana posla I brijem da krecem od sutra. Ili sada ili cu zavlaciti predugo.

Na jobu sam polako poceo dolaziti na svoje jer je inace clusterfuck nejsnoca koji k oce, I krenuo sam to razjasnjivati ili barem skidati ih s k na konto toga da su im priincipi rada bi-polarni a argumentirano I nepolarno sam u pravu pa se schillaju kad im odgovorim.

Mentalno zdravlje mi je puno bolje al uz notu starog ne ispunjenja na navrate, ali I tu vidim znatan napredak ovih dana..srecom pa se barem sa sobom mogu dogovoriti :D

Jedna zahvala Borisu, mom konobaru koji se uvijek pobrine da se osjecam kao doma, koji je cak u jedan ujutro otkljucao birc samo za mene I kolegicu kada smo htjeli sjest na kratku cugu nakon posla. Abcuga je kratko trajala do dvadeset do tri. Sve zahvale i stvarno sam covjeka razveselio kada sam ga pitao da li treba gramofon koji meni ubrzo nece trebati. Pogodio sam pravo vrijeme I pravog covijeka.

Uspio sam izbrijati neki dobar detalj u kuhinji pa cu sada to predstaviti gazdarici da pocnemo na taj nacin raditi. Super ako budemo. Volim doprinjeti projektima u koje sam ukljucen a ako sam u timu koji radi na tome da napravimo restoran jebenim, to smatram   projektom. Iako nebih vam preporucio rucak tamo, jer vrlo vjerojatno vam nebi ostalo za platiti rezije hahaha...

Peas ekips I lijepe I suncane dane....

Drukciji tok

Danas sam sam sebi pretjerao, I mjenjam malo nacin na koji koristim slobodno vrijeme. Nekako kada se probudim u nedjelju u 16h I jos mi se ljuja pod, zakljucim da mi to nije prihvatljiv nacin zivota jer, kada pogledam zadnja 2-3 tjedna, bez obzira na umjerenost, nisam niti jedan dan legao trijezan. Fuck that, nea shanse da to nastavim..super je popit pice nakon posla I zapaliti koju, ali pocinjem malo jebat ljude u mozak tamo, vise necem, jer kada ti shef vec treci put se ne sjeca sta ti je rekao, vidim u tome priliku da koristim svoju svjesnost na zabavnije nacine I da se nastavim, jos I bolje, sjecati svega I to okrenuti na svoju korist. Ne svidja mi se nacin na koji se likovi odnose prema meni, sa minimum respecta, tako da sam si odlucio unutar mj dana ih toliko mind-fuckat da se mogu samo pokriti usima. A u tome imam jednu jaku stavku, koja njima fali, karakter. Nekako sada svoj tok, koji je bio uskladjen dosada, okrecem kontra cijele rijeke I bas me zanima sta ce biti. Zanima me odnos kada shvate da me nemogu niti milimetra oblikovati :D skraceno, krecem se ponovo zabavljati, uzimam malo neke stvari u svoje ruke I idem promatrati kaos koji ce nastati..a u svemu me vodi cinjenica da idem sve to raditi na ispravni nacin I to mi osigurava da me nemogu sjebati u tome. Ako do sada, se neke stavke, nisu obavljale, sada budu. Ekipicu cu ubiti u pojam na svoj nacin, pokazati cu gazdama sto znaci raditi I sto je na drugim mjestima normano ocekivanje od radnika, na sto sam ja navikao, ali neki nisu. Polako I strpljivo cu situaciju gurati blizu granice svog confort zone-a ali istovremeno daleko van granica njihovog, a onda smo na mom terenu. Napokon se ponovo pokrecem I idem se igrati, a moja igra ima jako siroke granice :D
Peas ekips, I uzivajte mi!

Umna uposlenost

S obzirom da sam u off topicu posto kako moram srediti nepovoljan efekt jedne strane moje filozofije I vec sam sebi idem na kurac s tim, pala je odluka za mjenjanjem tog dijela kako bi efekt bio drugaciji. Moram priznati da mi je lakse mjenjati kompletne filozofije nego samo dio, jer mjenjanje jednog uvjerenja ima za posljedicu mjenjanje uvjerenja koji sluze kao temelj tome jednom. Plan slijedi da trebam sistem uvjerenja prilagoditi tako da prijevremeni odlazak s ovog svijeta mi se ne cini kao ikakva opcija, pri cemu moram se ograniciti vjerovanjem da mi to nije bas logicno I prihvatljivo...zbog? U japanu ekipica samoubojstvo smatra casnim cinom. Ukoliko je to "nedopusteno" zasto nam je dano toliko prilika za izlaz? Sve te informacije moram odbaciti a za posljedicu ide mjenjanje jos temeljnijih nacela, kao sam kut gledanja na smrt I zivot, srecu I tugu, dualnost svega I navodnu vrijednost bivanja na ovom svijetu. Zakljucak je da imam pre pun k posla dok si ne poslozim to na nacin da mi ne dolazi zelja za odlaskom (bio sretan ili ne) ali nisam siguran koliko ce to mjenjanje nekih temeljnih jedinica mog mindseta utjecati na kvalitetu zivota, koja je vec I ovako jebena..nadam se ne na gore, inace cu morati imati ponovo pun k oblikovanja uma I percepcije.. Mozda pizdim jer sve shvacam kao pre jednostavno..
Vidjet cu, izokretat cu se po vlastitoj potrebi kako sam do sada I nadati se najboljem (iako nema tu nada ikakve veze s motivacijom nego samo trud I promisljanje ulozeno)

Peas, volim jutarnje kave :)

Ja sam...

Inspiriran bitchurkinim postom u kojem sam vidio najmanje dvije prilike da prosiri temu... Pa cu ja postati nesto na sto me podsjetila. Pisala je o strpljenu I razumjevanju (barem mi je to sad u fokusu).

Ja sam...

Strpljiv- vecinu vremena, situacijski.. Nisam kad mi se piša, naprimjer, jesam kad netko kasni a javi, nisam kada ne, imam dana kada jesam s budalama, imam dana kada nisam ni s pametnima...
Odlucan oko nekih stvari, vise oko pravih odluka, manje kada trebam skuziti sta mi se jede..
Pametan u sredini dana I brzo kopcam, izgubljen sa IQ-om oko 90 rano ujutro...
Pun razumjevanja prema onima koje volim, tjeram u kurac ostale ako su presli granicu glupog..energicno rijesavam probleme, kad imam energije, kada nemam, zaspim I nemam snage za boriti se taj dan.. Sretan kada jesam, ponestane mi volje I za to ponekad...jako sam cvrstog stava ili nisam..

Point being;

Nisam strpljiv, pametan, energican, pun razumjevanja ili bilokoja rijec koju mogu pridati osobnosti.. Jer osobnost mi je prema situaciji, dobu zivota, raspolozenju.. Nema cak niti necega vise a necega manje.. Dojde na jednako.
Dio ljudi koji me znaju ce reci da sam totalna kretencina, dok drugi ce tvrditi da sam divna osoba. Nisam niti jedno. Nitko od nas nije. Jednostavno nitko ne drzi iti jednu stavku osobnosti konstantom u svim situacijama, tako da kad netko kaze ili ja izjavim da sam strpljiv ili nesto to je cisti bullshit. Ponekad mi dojde da miroljubivim ljudima odvalim shamar pa da me prebiju, zivcanima uvalim valium, nestrpljivima dam razlog zbog kojeg ce u toj jednoj situaciji biti strpljivi, znatizeljnima kazem I previse pa prestanu pitati, neznatizeljne zaintigriram nekom informacijom da pocnu ispitivati... Postojani smo samo u fluidnom stanju..nitko nije kamen, nikada nece niti biti.. Zato kada me netko pita za osobnost kazem da mi je varijabilna, kako prema kome, kako kada, ovisi gdje.

Off topic;

Jucer mi je svemir preispitao jednu zelju, ili manjak druge..poceti cu sa time da precesto u zadnjih godinu-dvije mi se ne zivi, ne sudjeluje u ovakvom svijetu, bez obzira bio sretan ili ne, sve imao ili se jebo u djungli da si priskrbim za kruh, nije bitna zivotna situacija, samo mi nea smisla jer sam se sjebo u nekoj stavki oblikovanja uma...i razmisljam o tome na koji efikasan nacin ga napustiti..sam I svijesno tesko da cu to napraviti.. Bar ne prije 35. godine. Ali jucer sam dobio test te zelje. Hodao sam sav zadubljen u trazenje neke pjesme na mobu, zabuljen u to I totalno ignorantan prema okolini (rijetkost za mene) I prelazio tramvajsku prugu, nisam niti skuzio odmah vibracije pod stopalom kako sam stao na tracnice, zbog slusalica niti cuo ista, I u sljedecem trenutku tramvaj je projurio centimetar od mojih ledja.. Nisam ni trepnuo, adrenalina 0%, sve normalno kao da sjedim na kavi... Nisam pozalio sto me nije pokupio u tom trenutku jer shansa da me stvarno ubije je pre mala.. Ali me razveselilo to da mi shansa da randomly poginem bilokoji dan je veca nego sto sam se nadao.. I promatrao sam sebe I zakljucio da me stvarno nije niti dotaknulo to da sam mogao poginuti da je bilo 2 sekunde drugacije.. Barem sada znam da 100% ne serem kada kazem da mi je svejedno ako umrem u bilokojem trenutku. Fuck yea! Ali dao bi savjet ljudima...nemojte izbrijati neku filozofiju zbog koje ce vam smrtnost biti zajebancija..nekako oduzme zabavu iz zivota... Sada trazim nacin kako da si zivot ucinim takvim da ga zelim zivjeti, lud sam al ne toliko da ne prepoznajem I imam nacin za izbiti se iz takvih briji... Mozda se samo budem zadovoljio sa random sansom I dao sve od sebe da zivim lijepo dok se to ne poklopi... Vidjet cu sta ce mi bit effetivno.. Zajeb je jer shvacam dualnost I kao svi ne zelim tugu, ali ne patim niti za njenom suprotnoscu... Ma jbg, srediti cu se ja. A ako nis drugo, sa velikim cudjenjem gledam starije ljude I pitam se kako imaju volje . Peas ekips :)

Mali detalji Velike razlike

Pisao sam o svemu I svacemu, I sada mi je ponovo na redu hrana.. Pozvao sam poznanicu na slow-food rucak/veceru I ispalo je da mi je sada to bas lijep challenge sa kuharske strane I imam do kraja tjedna za izbrijati neka jela koja cu raditi.. Izazov je u tome da curka ima problema sa zgaravicom I nemoze bas jesti bilosta.. Sto je meni jebena prilika za kuharsko izbrijavanje. Okvir plana je napravljen sad samo imam sitnice, kao stvarno izbrijati toplo I hladno predjelo, glavno jelo i desert. A da je dovoljno blago da ne pojaca kiselinu...

Prie preko pola godine sam bio napravio research o toj temi I zakljucio da bih trebao tome pristupiti proracunatim odabirom namirnica tako da krajni pH tanjura bude izmedju 5.2 I 7.0.. Uz to naravno, s obzirom da je dosta sljedova, manje porcije kroz dosta vremena I jos, obavezno, low-stress iskustvo. Zasada u pripremi imam maslac od avokada koji je sigurno preko pH 6, I koristim ga nakraju za povezivanje umaka u rizotu I tjesteninama a daje jedinstveno njezni I mekani mouth-feel svakom umaku. Brasno izbacujem iz uporabe osim u tjestenini. Vjerojatno ce biti kombinacije neke ribe Ili rakova sa sparogama (jer te namirnice imaju visok pH).. Ako cu raditi toplo-hladne salate obavezno moram staviti jedno jaje (pH ~9) zbog octa (pH ~2-3). Razmisljam I paziti na kolicinu secera jer niti on (po mom misljenju) nije bas brija za slab zeludac... Al uvijek postoji Stevia ili ako cu se bas ici izdrkavat s teksturama- glicerol.
Veselim se otkrivanju kako ce to proci ali nekako sumnjam u negativan ishod ako je hrana pripremljena s toliko paznje.

S druge strane, apoteka u kuhinji mi samo raste, trenutni stash "kemikalija" je slijedeci:

Limunska kiselina- koristim je za reguliranje kiselosti nekih obradjenih namirnica ergo za produzenje roka trajanja. Jedna je od komponenti za izradu natrijevog citrata.

Vitamin C- iliti aksorbinska kiselina, uporaba je isto ko limunska sa dodatkom da je antioksidans I (u mesu) katalizator za reakcije s nitritom sto cuva boju mesa, a antioksidativno svojstvo sprijecava masnoce da uzegnu. Jedna je od komponenti za natrijev askorbat.

Glicerol- ima vecu kaloricnu vrijednost od secera, ali ne podize glikemijski indeks, ima oko 60% slatkoce secera. Jako dobro otapalo za aromaticne komponente sto u kombinaciji sa uljnom teksturom daje duze opustanje okusa I lijepo povezuje emulzije. U industriji se koristi za kekse, sokove, zgusnjavanje likera etc...

Soda bikarbona- iliti natrijev hidrogenkarbonat. Jaka luzina sa svojstvom opustanja CO2 na temperaturi preko 80C (uporaba u pekarstvu) reakcijom sa kiselinama daje natrijeve soli tih kiselina (Natrijev citrat, askorbat, acetat, benzoat) koristim je za regulaciju pH vrijednosti I pribavljanje gore spomenutih soli.

Natrijev askorbat- mixam ga samo svijezeg kada mi zatreba, uporaba je ista kao vitamin C samo sto nije kisel... (tjelo ga absorbira kao vit C nakraju). Koristan mi je kada ne zelim previse spustati pH namirnicama a zadrzati efekt.

Natrijev citrat- stoji mi 20ak grama u pripremi. Emulgator, sekvestrant (neznam jel to hrvatski izraz)- radi kompleksne veze s metalnim ionima te ih vadi iz uporabe sto je korisno ako imam pre tvrdu vodu I ne zelim da mi namirnice rade spojeve s kalcijem., konzervans je I ima velik efekt kada se koristi u kombinaciji s fosfatima u mesu.

To je zasad to... U planu je jos maltodekstrin, jer mi treba za jedan recept sta ga slazem vec dugo do savrsenstva.

Uzivajte mi, ja moram ic na poso vec al me to veseli.. Kemijanje na prirodnoj bazi u tavama I loncnima... PEAS!

Obrasci I navike

Vec par dana, ili tjedan sudjelujem u teambuilding-u nakon posla...sto znaci da se vracam u najmanje tri ujutro ubijen ko pichka doma, budjenje oko podneva, neka hrana hopefully ako mi se da dotejebat do pekare na drugom kraju kvarta I pijuckanje kavice "ujutro" u sugavom bircu... A unutar uma, kombinacije da si nabavim laptop, prepun k razmisljanja o hrani I novim prefinim tanjurima, radjenju ogromnih kokica iz whipped cream chargera (sto je skoro pa neizvedivo, zakljucio sam), nabavi digitalnih playera za mixetu, sto sam vec dogovorio... I jos o hrpi sranja :D

Vjerojatno sam uspio nagovoriti sheficu da radimo sushi petkom, samo jos da ga napravim I prezentiram joj.. Palo mi je jos finih stvari na pamet kao namaz od repa skampa posluzen u oklopu sa chipsom od korijena persina I chillia uz mediteranski umak (cesnjak,maslinovo,persin,vino)
Budem si naslikavao tanjure koje sam progurao u barem dnevnu ponudu pa cu shareat...

Uglavnom sav moj zivot se odvija na poslu. Ne smeta mi zasada.. Pogotovo kad zabrijemo nakon joba I nakon jedinice I mastersa zavrsimo u green goldu di svira neki vristaona zbljuv domaci humus zvukova I jadikovnih vokala kojem se nemogu prestati smijati ubijen u 4 ujutro...

Nekako mi se cini kao da vec mjesecima imam taj tempo I naviku takvog izlazenja/razbijanja svaku vecer..a ustvari jedina navika koju imam I koja je konstanta je popiti kavu. I dalje sam u samovanju sto se social life-a tice, premalo kvalitetnih ljudi za druziti se sa a I oni koji vrijede imaju malo vremena.. Ali i  dalje imam svoju najvecu ljubav I uzitak; muziku.

Peas zasada, cim dokumentiram neku creative briju shareat cu :D

Valjda dugacak post

Napokon da se natjeram natipkati nesto..sad ponovo nemam nekog pre dragog drustva za samo bivati pa cu morati I razmisljati sljedece vrijeme, to tako ide, kada puno razmisljam, puno I pishem :D

Puklo je moje razumjevanje prema pojedinacnim idiotima u prosloj firmi, pa eto, sad je bivsa firma. Mirno sam usetao u ured voditelja I kao dobar dan ispljunuo "dajem otkaz". Rijetko sam ja to u ljutnji radio. Dajem otkaz bas kad postane takva situacija da mi izcicaju svu volju I "i do care" energiju. Onda onako bezdusno im objasnim da necem vise radim sa njima jer su kreteni (blazim rijecnikom) I odem si traziti drugo mjesto ASAP. Otisao sam 21og a radim od 25og..jos mi nije rekord u brzom zaposljavanju al ni nemora biti. (za)Sada mi je super, razumiju da neki procesi pripreme hrane traju I da postoje kvalitetni I manje kvalitetni nacini za nesto napraviti, tako da nea pressinga sto se kuhanja tice. Savrseno! A ne radim ni pre balkansku hranu nego sam nazad na a la carte jelima I zescem senzorskom preseravanju, od izgleda,okusa, teksture, nacina pripreme n' shit. Usrecuje me to.

Malo sam emocionalno pogubljen I smijem se tome u 99% slucaja. Hvala mi na svoj onoj psihodeliji sta sam je jeo prije pa mi sada moja emocijonalna stanja nisu nelagodna nego ih promatram. U procesu sam trazenja smjera kojim cu ici al ne vjerujem da cu ista drugo izbrijati nego usrecivanje I davanje dobre volje I ljubavi drugima, drugo bas ni neznam a ni neda mi se ikako drugacije. Je kaos ovako kada izadjes iz odnosa al bmk, tako je sve nebitno.

Imam pridoslicu domeka.. Jednu malu audio obitelj.. Koja me nevjerojatno usrecuje. Odluka je bila upljugano ad-hoc u nedjelju I uputio sam se sa dva lika prema pozegi. Tamo sam pokupio sav stuff koji sam odlucio (po)kupiti, I zavrsili nakon sveukupno cetverosatnog putovanja na nekim cevapima u 2 ujutro na trgu francuske..uz pokoju pivicu I smijeh.

Radno vrijeme mi omogucava izlaske kadgod tako da cu morat napravit neku zescu zajebanciju ponovo ubrzo iznova.

Nekakvi projektici mi se motaju po glavi pa ce biti I DIY ponovo ubrzo :D

Eo,zasad, sam se napiskarao... Peas ekips ! Samo brijanje na mir I ljubav, za ostalo pocinjem sumnjati da postoji..al to drugom prilikom..

Ponedjeljci

Samo cu reci meh na njih... Radim popodne, a probudio se u 7 I zivkao ekipicu na poslu da se organizira nesto I kompenzira za ukocenu I neefikasnu sluzbu nabave n shit. Al suncano jeee! Jedina bolja stvar od magle kise I snjega je sunceko I bas mu hvala sto je tu. I pijuckanjima kavice na balkonu sa ugodnim drustvom.

Jako me zaokuplja misao o sljedecoj izradi sata..ovaj put "from scratch" ali ce morati pricekati, iam stan za srediti, I preseliti se I sve I svakakve stvari...

Naprimjer uzivati u sadasnjim trenutcima.. Ovaj je #2 - rusenje graska iz cjedila dok sam paralelno radio desert I kuhao neko varivo..i sve sam pustio, lijepo se zavalio na pod I polako ih skupljao, 19 ih bjese,mamice im..

Napokon da...

Piskaram! Nisam vam bas imao motivacije a neam ni u ovom trenu bas nekog pojma sto cu pisati I nekako uvrnuto sam znatizeljan da vidim ostatak ovog teksta... Malo to postu daje neku sjebanu pozadinu istrazivanja vlastite kreativnosti I izrazavanja...necega.

Bio sam bolestan zadnjih par dana.. Malo sjebano al ajd uzeo sam bolovanje sljedeca dva dana jer neam pojma sto mi je bilo a necu se motati oko hrane puno takav. Da mi firma ne posalje racun za sve tuzbe ljutih gostiju koje bih zarazio il koji kurac vec. Al sad mi je vec bolje pa eto... Chillam

Nasao sam si stan I motivacije urediti ga nekako izvrnuto psy pa kada se preselim ce bit svakakvih DIY vezanih za dom. I pala je ideja macke..al o tome ne pricam. Isto tako se moram potruditi malo zesce mindfuckove napraviti tamo da me izbiju cim udjem kroz vrata.

U nedjelji sam ponovo bio u vrtu, neka babetina (sa demencijom ocito) se nesto nasla srat dok sam okretao razapeto pile na nekom stapu a vjerojatno ju je dotejebao njen pas do tamo kojeg si bas ne hrani il kajgod pa je nanjusio čikentinu. Al otisla je pa smo nastavili uzivati u čiknu I pivi, I naravno kako prilici, jelo se rukama. Rodila mi se koja ideja oko nekog outdoor prirodnog DIY pa mozda I postam kada budem radio.

I fakin proljece jee!!! Napokon! Uzivao sam u kisi I svemu al ovo je ne nad fakin jebivo, ni jaknu nemora nosim :D

I prva u nizu,
Jedan od sadasnjih trenutaka; dok cekam bus kod antunovica, s kontra strane ceste, naslonjen na svoju zenu (poceli smo pricati ponovo, iako je jos malo "ukocena", ma super je) Chillam

Peas!

Kobasice, jagode I zujanje pcela

nedjelja kao nedjelja je dan kada mi se nista ne radi :) e danas i nisam nista radio sto sam "morao"

da vas mako upoznam sa rubom novo zagrebackih kvartova, tocnije sigetom, onaj di je avenue mall i hrpetina naperlitanih ljudi oko njega...

prisvojio sam si jedan vrt, jedan obrasli i zarasli prostor koji nitko nije pipnuo godinama... malo sam pokupio starih paleta u okolici i napravio ogradice, cijelo tlo je prekriveno mahovinom, pa sam i doteglio slicno kamenje za ognjiste, usput sreo dvije bakice koje su, majke mi, svjedoci da je to sad moj prostor ;)

uz litru pive, neki kruh, malo suhog drveca i imao sam rucak na stapu.

ima mali milion jagoda po podu koje sljedeci put kad cu biti tamo cu presaditi u neke clustere da ih imam po ljeti kad krenu, a meni super stvar, sve jos zuji od pcela, iznad su krosnje visanja, sa prepun k letecih bijelih latica..

samo jos fali znak "Ficov vrt, svi su dobrodosli chillati"

jel i ovo DIY? kao make your own chillout usummer place... heheeh ma peas!

L0g1c5

Eo da malo I ja piskaram, ovih dana sam poprilicno mentalno buisy... (upravo sam stao sa pisanjem posta da pogladim nekog psa koji mi se umiljavao) I moram priznati da me moj vlastiti um sprejebao, al na fora nacin, tak I tak se nisam dugo drogirao pa mi I pase izgubljenost u ovom trenutku :P
Pocnimo od toga da ja I moj um funkcioniramo na temelju argumenata.. Ako nesto zelim napraviti ili se nekako osjecati, ulazim u raspravu u kojoj onaj s boljim argumentima pobjedjuje. I tako sam si ja zacrtao da idem nesto na neki nacin napraviti. I islo mi je dok nisam skuzio da mi neide (hahahah), a nadodani sjeb je sto sam uvazio vanjske izvore vise od mog vlastitog ucenja- po vlastitom iskustvu. Sada imam vise argumenata iz vise izvora, jednako "kredibilnih" (iako sam u procesu odjebavanja svih osim svojih) a kredibilitet su dobili na temelju logike. Npr, neki quote o zivotu il necemu ako mi je logican, prihvacam ga. E I sada, tokom jedne rasprave dok sam brainstorm-ao, gledao sam vecu sliku sa svim ukljucenim faktorima, I odjednom me um upitao; " ako maknes sve ostalo kako bi samo Ti djelovao?" nisam mu znao odgovoriti, izgubio sam pojam tko sam ja... I fakat neam pojma. I sada plovim u tom neznanju, I nisam siguran da li se I zelim definirati. Jer ukoliko ne definiram sebe, kako cu druge? Sa time mi sve postaje manje osobno. Znaci, manje razmisljanja I manje vezanih emocija. Uglavom za kraj; Neznam tko sam I niti ne zanimam se. Ko me jebe. Malo cu sutiti I samo lebdjeti kroz sve.

Peas!

Sa(d)t

U pocetku bijase Rijec. Rijec da cu izraditi jednostavan sat koji uvijek pokazuje "sada" . I trebao je biti mali I jednostavan, trebao sam kupiti neki bzvz I malo ga preraditi, staviti neku plastiku na kazaljkice, bez puno jebe...Ali netko me uzeo za Rijec i postalo je osobno,jer htio sam da taj sat pokazuje poantu, I tada, kako to biva u mom altered state-u stvarnosti I redosljeda, rijec postade misao...Misao o kompleksnoj I detaljnoj izradi "from scratch", misao koja je rasla van razmjera jednostavnosti, misao da ako to mislim ikada napraviti da je taj trenutak iskljucivo sada. Samo jedna kazaljka, dva diska, starinski izgled I mocna poanta u samoj izradi o tome da postoji samo jedan trenutak za biti...Sada. I nakon oko 15 radnih sati, slomljenog svrdla, malo znoja, par ozljeda, I mrvice krvi, kroz tri dana, Misao postade Djelo. Djelo koje govori samo za sebe, izraz koncepta van vremena. A pisane Rijeci su ovdje nepotrebne, bar vecina, ali dajem vam ih u slikama na desetke tisuca... Krecemo !

Poceo sam sa odabirom stnog mehanizma i kazaljki:

Dvije inox plocice koje su odabrane da postanu diskovi

Mjerenje i iscrtavanje dizajna u punoj skali

oznacavanje plocica za busenje

I busenje istih XD

ploce su 10x10 cm

borer 2.5 mm

Probusen unutarnji krug i izbijeno sa odvijacem i cekicem

Drugi disk, ugrubo oblikovan.

E sad, rekao sam da nema nicega vise zen od bavljenja vremenom...sve dok se ne odvalis cekicem po prstu..tu vise nisi nimalo zen :)

Sastavljanje da vidim da li sve lezi gdje treba..skuzio sam da sam malo fulo centar jednog diska al mi se nakraju to svidja.

Brusenje diskova do malo gladje teksture

Na DIY brusilici/cirkularu koji su stari i deda napravili davno...radi ko cukica

turpijanje unutarnjeg djela..trajalo je pun k za prvi disk

"izvlacenje" pozadinske plohe iz deblje daske..sa pilom...jea right 

nakon par min zajebancije rekoh fuck this shit...iam cirkular XD

turpijanje do malo bolje povrsine...barem onih par cm koje sam ponosno prepilio jer cirkular nije XD

skurio lemilicom brojeve na plohu

i primio se diskova

Vodootpornim markerom sam iscrtao detalje i stavio prekrivati bakrom

i nakon prekrivanja...

i brisanja nekim otapalom

(bakar nije sjeo tamo di je bio marker)

isto tako za drugi disk

(taj je za sate i pise "sada", kruzic oznacava poziciju kazaljke)

sekundarka koju sam vrhunski "postario"

I prije finisha...ko u reklami

(deda je imao taj i pomjesan je sa smedjom bojom da izrazi drvo i bakar)

I nakraju..sve sastavljeno i namjesteno..

kazaljka je za minute a disk za sate...

Sekundarka svako toliko stane od al cim ju malo pogurnes radi odredjeno vrijeme..isto ko osoba kojoj je poklonjen kao podsjetnik...

Peas !

A fak...

Isprike na ne postanju DIY jucer, malo mi je problem sve to sloziti bez kompa pa cim uhvatim priliku da to napravim, budem...

Uglavnom ostalo I preostalo je standard, kisa...koja me veseli.. Neki dan sam se u odsutstvu kise zatekao sa pitanjem " a jel barem magla?" trebam naci nesto u oblacno-bljutavom vremenu sto ce me veseliti, ovako samo pizdeki lebde gore I suncaju se a nama nista, ajd barem da bi se znojili od tog suncanja pa neka kisica il nes.. Ekipica (oblacima) dosadni ste! Odite brijat nes drugo.. Neka igra skrivaca il neki kurac vec... Ili natjecanje ko se moze vise rasprsiti. Kajgod, odite loviti helijeve balone.

Ponovo intenzivnje ucim o hrani I naletio sam na informaciju koja, kada sve zbrojis, govori da poli ima 30% mesa...nije ostalo tolko ruzno, neki skrob, izolati proteina, hrpetina vode I masnoce..  Al koji kurac... Ima jos masa toga ali nebih vam sad htio zgaditi skoro sve sto jedete iz mesne industrije, najgore je..da cu I dalje neke od tih stvari nastaviti jesti.. Naravno, ima visoko kvalitetne hrane, susene kobasice I slicno su vecinom lijepog sastava I imaju minimalnu kolicinu dodataka ne-zivotinjskog podrijetla jer je u tehnologiji proizvodnje pozeljno sto manje vode.. Cak I usitnjena pohana piletina je dosta cista, isto kao I "pileca prsa" iz porodice polija- rade se iskljucivo od pileceg filea inace nesmiju nositi taj naziv. Ovo nije razlog da se bojite ista jesti, cak I rekonstituirane sunke ( za pizzu) su jako cistog sastava...

Jos jedna stavka, citajte etikete! Ja sam citao za vrhnje za kuhanje.. Omfg! "vrhnje 22 mm, karagenan, modificirani skrob"

Karagenan - kila na 1000 L vode (10%) i mozes hodati po njoj (alginat- zele)
Skrob - zaprska ? Zgusnjava...

Pa si misli koliko vrhnja ima tamo ustvari...

Meh, jedem sve to I ziv sam :)
Peas

Jutarnje sunce

Hvala svemiru danas da sam se probudio uz sunce :) one predivne zrake, koje su mi padale direkt na lice, su me podsjecale da ce danas biti lijep dan...I odmah sam se sjetio da bi moglo biti posla, zvao kolegicu da izbaci nesto mesa iz skrinje, super za pocetak dana #sarkasticni osmjeh# al ko ga jebe.. Do 10 sam dobio tri znaka paznje, fora mi je. Svake godine vidim kako stojim sa krugom ljudi koji me se sjete. Sada neam fejs da podsjeca ljude pa cu vidjeti tko me zna :) Ovo je jos jedna godina da sa sam se snasao I relativno lagodno prezivio u djungli. Dan koji meni znaci, zadnjih godina, nista puno. Ali lijep je, I kako sam znao reci, ja sam najbolje sto sam si mogao ikada dati. Slozen um, nabrusen, istreniran da se ne smezura kao grozdjica od stajanja, sloboda izbora kako cu percipirati svijet I u skladu sa time sloboda emocionalnog stanja. Malo ali jako dragih ljudi oko mene, sretan sto disem, I pomiren s tim da me netko zesce zajebao prije tocno 24 godine, al sada jbg, tu sam, I sada se ovdje borim sa sobom, I ne dopustam si pasti. Ne dopustam si gledati na svijet na ikoji drugi nacin osim na onaj koji me veseli. Sve je kako je. Niti dobro niti lose, ali ja biram da mi je sretno. I danas bude... Mislim da imam dovoljno energije I kondicije da si ovaj dan poklonim zesce zabavnim I ispunjujucim. Jos se mogu onako sneaky koristiti jednim od najacih argumenata za izbjegavanje svega I svacega. I svima povezanima sam rekao da ne zelim ista..Jer sve imam. Jedino paznju cu cijeniti onih koji se sjete :) e pa sretan mi rodjendan I danas si poklanjam kickass izvrnuti pogled na svijet, hrpetinu serotonina, vristalicu svim apsurdima, I sunce. A poklone, ako su me ozbiljno shvatili, necu dobiti. Ali jedna osoba ove godine dobiva poklon od mene na moj rodjendan..A ja cu vjerojatno dobiti nesto na njen.. Izvrnutost...Jbno!

Sretan vam svima ovaj dan, meni bude :)
Peas

napokon-da-DAM

posto sam skoro zavrsio projekt, natjerao sam se sprekopati kroz smece..khm, stvari..

korisno izdvajam i dajem zainteresiranima;

aroma lampu
micro SD 16 GB sa adapterom
punjac i dvije punjive baterije (upitnog zdravlja, punjac je dobar)
mastercard shalicu
mini maglite


samo toliko je bilo korisno...vjerojatno je bilo jos toga, al kada ti je kanta za smece ogromna kutija malo je tesko se kontrolirati..dok ne napunis dvije...

ostavio sam si posteljinu, odjecu, kuhinju (koju isto ceka ciscenje za koji mj i knjige.

ko prvi njegovo :) peas !

Teaser

Najavljujem postanje DIY u petak.
Cekam da se neke stvari osuse I sutra radim samo finish. Petak zbog toga jer imam preko 100 fotografija koje treba sloziti u smislen niz. Peas I veselim se djeljenju ovoga projekta sa vama.

Dva u jedan I ljudi

Poceti cu sa zaljenjem kako sam bio neki dan sa frendom na cugi... Sjeli se u neki sugavi birc u kvartu I narucili.. Prvi wtf je bio sto sam usetao u birc sa nesto pljuge hashish-a I ugasio tamo..uvijek pusim smotane pa se nemoze skuziti :D nisu mi imali vinceko koje sam htio pa sam narucio drugo, a brijem da sam dobio trece...nije mi po okusu odgovaralo istom koje sam pio tjedan dva ranije tamo. Muzika je bila toliko glasna da smo se morali derati. Doslovno... I tako popili I pozovem ja kobobara I trazim ga casu vode I pitam ga da li ima nekakvu izjavu o koristenju video zapisa sa nadzornih kamera koje su pokrivale svaki kut birca..nakon sto je priznao da ga po zakonu mogu to traziti ali da nema, rekak je da mi moze dati broj shefa. Na sto sam mu odgovorio sa smjeskom da netreba, nego da mi samo donese knjigu zalbe. Nije mu se bas to svidjelo I na odlasku me pitao (krivo je cuo) da li zelim jos 2dl.. Rekoh ne, al kad vec mi prodajes daj, al 1 dl. U medjuvremenu se njegova kolegica pojavila I sva brizna pitala da li noze kako pomoci ili sta vec. Konobar mi je donio vinceko, naravno ostavio sam bakshu uz smajl I dobio sam knjigu zalbe. Zamotao I poceo pisati, uz vinceko, svoju zalbu. Snobovski hahaha.
Napisao sam da su mi uskratili informacije na koje imam pravo, razrijesio osoblje od odgovornosti, rekao da lazem I nakraju napisao da su stvarno mogli naletiti na debila koji je ozbiljan. Personal se zesce nasmijao I cestitao mi, dobio sam gratis rundu od njih I dobio kemijsku...trebala mi je :) dobar cim, bilo mi je zabavno.

I drugo, danas sam bio jako dobre volje, pa mi je smjena prosla jako mirno, I na odlasku sam samo zen-ovski pozelio srecu radnici koja mi preuzima smjenu dok sam je gledao kako kurca stize... Inace bi se nazivcirao, al ne danas :D I na putu nazad, nakon sto sam izasao iz busa, neka velika zena me skoro izgurala svojom pojavom sa kolnika..i tu sam osjetio prvi trenutak nervoze u cijelom danu...koji mi se nije svidio. Samo sam se nasmijesio I pomislio " to su ljudi..." I kao ephiphany mi je dosao nastavak:  "Oni bi I trebali biti glupi" I nasao sam se kako sa ljubavlju prihvacam da zivim pored hrpe kretena. Zesce sam se smijao I smjesio tim slatko-debilnim bicima cijelim putem od tada... I nema nervoze, no sikiriki hehe..koji kreteni, puknut cu od smijeha neki dan totalka... Peas dragi moji :)

Evoh

Moram nesto malo napisati :D

Poceti cu sa time da sam se primio malog DIY projektica..postavio sam si rok na nesto vise od tjedan dana tako da cu cekati sa rezultatima dok ga ne zavrsim... Ali..slikam sve! Dobiti cete cijelu dokumentaciju vezanu uz izradu..jedan pravi DIY post od mene, napokon. Radi se o satu. Izradjujem samo lice, mehanizme neznam kako...jos :D

Drugo, pocistio sam malo kroz stvari ali zaokupljenost poslom (ti radni sati :/ ) I novim projektom me sprijecava da to razvrstam...tako da, nazalost, jos barem tjedan dva nece biti popisa stvari koji su za podjeliti. Jbg

Pisem cim mi nesto pametno padne na pamet :D

Peas

Najava!! Ta-da-da-DAM!

Skuzio sam da imam I dalje previse stvari... Tako da, kako naslov kaze, najavljujem ponovno djeljene svega sto meni netreba, a moze nekome koristiti, ostatak u smece :D

Odlucio sam da vjerojatno necu ni nabavljati PC. Stvarno sam se odvikao vec... Mob cu morati zadrzati jer nikad neam fiksni.

Zadrzavam samo posteljinu, kuhinju I odjecu, sva ostala sranja su adios! Osim poi-a , lemilice I voltmetra, dok ce zadnje dvoje dobiti premjestaj u radionu.

Pripremite se pa kad dojde lista, share za buduce vlasnike!

Peas :)

Banke I bake

Stojim u banci I nakon mene je neka bakica..Sjeo sam na neki ugodni kauc I ona, kasnije, pored mene. Naravno da se ustala prije mene I ceka si ona na red..Dok ja sjedim.. I od tamo citam obavjest da invalidi trudnice I ekipica s malom djecom imaju prednost. I polako se priblizava moj red, ustanem se I stanem ispred bakice. Nqkon nekog vremena upita ona mene da li bi je pustio ispred.. "ne" je bio moj odgovor, imam za platiti ovo, moram do VIP-a, I na posao.. Dok ona je u penziji I nema nista za raditi cijeli dan.. Barem ne nesto sto mora. I jos mi kaze "eh, ali jako mi je tesko stajati".. Imajuci na umu "comfy" kauc na kojem smo oboje sjedili odgovaram joj sa smijeskom "onda sjednite draga"... Moze se gledati kao da sam supak, ali nije morala se ustati na prvom mjestu, nitko nije takvo djubre da ce se ugurati u tih par sekundi koje joj trebaju da se ustane.... I postoji razlika izmedju invalida I starih ljudi... Jedni od njih ne razmisljaju.

Umirem od smijeha ovom - nelogicnom- drustvu.

Peas :)

Jednostavno Voljeti

Skuzio sam da je jednostavnost zakon stvar, iako ponekad zna biti jako komplicirana na prvi pogled. I koliko god je meni super biti jednostavan, toliko to prakticiram radi drugih. Jer ako drugi nema brige oko mene, nema potrebe da I ja imam neku brigu oko njih. Ako trebaju nesto, neka traze. Ne slusam skrivena znacenja, nego ih uzimam za rijec. Govorim direktno I sa malo zadrske. Postujem tudje odluke jer vjeruju da je to najbolje za njih same u tom trenutku, ja samo mogu ukazati na posljedice. Lako pustam ljude u svoj zivot, ali lako ih I pustam iz, ukolko zele otici. Stvari prikazujem kakvima jesu sa sto vise iskrenosti. Kada izrazavam veselje, samo se to cuje. Kada izrazavam zalost, samo zalost I postoji. Kada pitam kako si, pitam jer me iskreno zanima, inace sutim. Kada dajem podrsku dajem je bez uvijeta. Kada zelim drugima srecu, zelim je zbog njih, nisam ja bitan u tome. I kada radim sve od navedenog, sretan sam. I svoj mir, ljubav, I srecu gradim I pustam da raste kako bih imao sto vise za podjeliti drugima kojima u nekom trenutku zatreba, jer meni je to prirodno, nema tu velikog napora, a ako I ima onda je samo vrijednije I ljepse kada se poklanja. I kada poklanjam, dajem, to radim radi samog darivanja, nikada nitko mi nije duzan. Bitan je taj osmijeh, ta emocija srece I ta cista ljubav prema drugim bicima, koje zelim podrzati u onome sto jesu, nesebicno...Radi njih. Jer ja za sebe znam, ja svoj mir imam I ako I cijelog dam, znam tocno gdje cu ga ponovo naci.

Za sve koje podrzavam u tome sto jesu I sto ce tek, predivno, postati.

Zelim vam sto prije mir koji sam ja nasao :)

Za A, S, A, N i sve ostale

S ljubavlju, Fic

Ici svojim putem

Napokon, zadnjih par godina, ali svaki put mi je napokon, a I tu I tamo krenem protiv cijele logike svijeta I preispitam razne aspekte drustva, odnosa, misli... I svaki put iznova otkrijem da je nesto sto radim na "krivi" nacin ustvari predivno. I usudim se reci da unutar njihovih zidova ljudi su toliko zabrijali I postuju apsurdne norme koje je drustvo nametnulo da ih vidim bolesnima. Mozda iz straha da izadju iz svojih zidanih kutija u kojima im je udobno i toplo n' cuddly 'n' shit. Dok ih vani, u apstrakciji, manjku definiranosti I cistoj emociji ceka jedan sasvim drugi svijet. I slobodni smo ga otkrivati tempom kojim zelimo. Jedna meni savrseno normalna stvar, sjesti se solo na kavu u birc I uzivati u miru, mi je proizasla iz tog manjka straha, kroz vrijeme sam poceo sjebavati sve vece norme I ocekivanja, u tome gubeci svoje granice, ocekivanja od drugih i opcenito sve negativne emocije prouzrocene time. Polako ucim voljeti bez trazenja icega zauzvrat, i mogu reci da je daleko nadjebalo sva ocekivanja I pretpostavke o tome koliko je oslobadjajuce, iskreno, I predivno. Ali drustvo je takvo da ocekuje, ja necu. Ne dopustam si zasrati nesto takvo sa nametnutom normom, odbijam to raditi na sebican nacin. Bio je strah, I jos neznam kakvo je, ali nemogu niti znati je li ispravno ako to ne iskusim. Zajebite mi s onim sto me ucite, jer ucite me iz svog uplasenog iskustva. Mozda se I sjebem ali tko zna..igra najcesce zavrsi ozljedama, ali nakraju te male, beznacajne ozljede, ostaju kao preljep podsjetnik. I volis ih. Ali i ako igras po pravim pravilima, ne umaras se, nema ozljede, nema ljutnje, sve je fair play. Ali svi igraci moraju postivati ista pravila igre. Ja sam nasao svog igraca koji cijeni igru. Hugs toj hrabroj osobi koja je odlucila samnom istrazivati te mogucnosti koje si drustvo uskracuje, I svima vama koji ce mozda spustiti svoje zidove I otici otkriti jos jedan novi svijet koji nam je pred ignorantnim nosom. Zajebite sve, ionako je drustvo bolesno I iskrivljeno, sta mozete izgubiti ako nesto krenete raditi na nacin obrnut od onoga koji NE funkionira.. Ocito.

Peas dragi moji I uzivajte u svemu bez straha, recite svijetu da se jebe I budite sretni.. I pokusajte tu I tamo zacepiti I samo osjecati ;)

Sutra

"Sutra" na sanskritu, barem net tako kaze, znaci doslovno nit koja drzi stvari zajedno. Ali neznam sanskrit pa sam je pokusao sa tim znacenjem koristiti u hrvatskom. Kakvo ce vrijeme biti sutra?
Sto je apsolutno nepovezano..ali onda sam si postavio pitanje "sto je sutra?"

Sutra mi je smijesan pojam.. Sutra je novi dan! U kojem ima puno novih mogucnosti, susreta, iskustava... Sutra se sve dogadja, ili barem tako misle. I predivna stvar je sto neznas sto ce biti sutra. Ako sutra je, kako tek treba nesto postati? Sto ce sutra biti? Neznam, brijem da sutra samo je to sto je. Brijem da nema potrebe da bude ista drugo. Boli sutra kurac sto ce se dogadjati jer ono gleda ono sto sada je I po tome se formira.. I svako nase djelovanje sada ostavlja posljedice kada dojde sutra. Neke su pozitivne neke su negativne a neke su neutralne... Postoji samo jedna stvar koja ima neutralan efekt, a ta je odgadjanje. Kada ostavis nesto za sutra, u sanskritu, ostavljas za nit koja drzi to zajedno, sa tobom usput, samo ostavis. Nekako mislim da znam kako ce mi biti sutra.. Sutra ce mi biti isto onako kako sam sam sebi ostavio. Naci cu sve na istom mjestu, drustvo, odnose, obaveze... Sve ce mi biti poznato. Sad je zajeb ako nesto ostavim jer mi se ne svidja ili mi je neugodno, jer cu cim se probudim I dalje ce me tamo cekati. To je jebeno sutra, ono koje je sad. Jer ujutro imam obaveze "sada". I jedino sto mogu ostaviti je ono sto mogu "sada". Tako da nekako dolazim do zakljucka da sutra I je sada.. Ne postoji! Tako da ja ustvari sve svoje stvari rijesavam sada, zasto ostaviti za sutra, osim kad sam pijan il nes.. Tada mi je jebena ideja cekati cijeli dan s necime sto mi je uvijek na glavi, jer mi se ne svidja, a gle, tu je. I neide nikamo. I pusta mene bjezati al je jednostavno spojena samnom I mogu bjezati koliko god al nemogu pobjeci. Hm zasto ne? Zakon mi je imati taj osjecaj da neki kurac moram.. Ma predivan, cak mi je bolji od onoga "sve sam rijesio,danas vise nista nemoram". Taj je bezveze. Zasto bi se itko tako osjecao? Nije da se meni da radit toliko stvari, samo sam ljen osjecati se optereceno I lose. Al stvarno sam svijetska ljencina oko toga, lakse mi je napraviti stvari sada. Cisto iz logike, onako, pametno trosenje energije 'n' shit. Previse se volim da bi si dopustio da se umaram vise nego sto trebam, a I imam vise mentalnog prostora za vaznije stvari..za vaznije ljude, prijatelje. Pazite samo gdje ostavljate stvari, plz, jer kada-tada mozete pasti preko njih. Inace se smijem ljudima kad padnu na cesti..ali ne u ovom smislu.. Osim ponekad ( bilo je stvarno dobrih padova) . Dosta mi je za danas, nemoram nista vise raditi, I mislim da cu si to ostaviti za sutra.. Peas ;)

random muffins

Danas sam pametniji, odmorniji I zaigraniji. Ubrao sam hrpu malih cvjetica I igrao se sa pokusajem izvlacenja etericnih ulja ali nemam funkcionalan destilator... Imam jednu lab grade bebicu od litre zapremnine sa kondenzatorom od 30 cm, malo poveca igracka, ali nisam rijesio hladjenje I grijac... To planiram kroz koji mjesec. U svrhu DIY parfema, omeksivaca..I naravno vocnih rakija. Na poslu sam budala kao inace...Od gostiju same pohvale a shefovi me mrze, mozda zato jer nemaju pojma. Glavno da sam ja mirno brao cvjetice po kvartu kojih pola sata, zen je. Volim zen stvari, uvijek me podsjete na one stare satove I njihov mir...Jer vise ne rade. Kad smo kod satova; I to moram poceti izradjivati... Minimum pet komada "from scratch" unutar 2 godine. I kavu.. I to volim. Al stvarno, kada promislim o svim ljudima koji imaji naviku svako jutro, dan za danom...Probuditi se. Koji k? I reklame koje vise ne dozivljavam, trebam slat dopise marketinskim tvrtkama da "suckaju" I da jednostavno odustanu jer su toliko losi da se nemogu sjetiti niti jednog plakata kojeg sam "vidio"... Danas sam se uvjerio da ako nesto hoces dobro napraviti, napravi to sam. Prolazim I livade usputno onako, ali pazim da ne ugazim u govno. Ili nekog covjeka, sto je najcesce slicno.. Al volim ih ja I dalje, kao gumeni bomboni su, iako oba-troje lose mirisu. Osim onih malih cvijetica sta rastu, oni su super! Skuzio sam da treba voljeti ljude, jer odnosi bez ljubavi su samo prazna poznanstva. Odlucio sam I silovati logiku I takozvane nabijemvam drustvene norme. I grlim drvece. Jedno sam u sali ozenio I sad se grizem jer ako sam nesto rekao rekao sam. Fuck it, iam drvo za zenu I rijetko ga posjecujem, govno sam. Pricam sa hranom isto, prijetim ugljenu kad me zajebava I gori u plamen a ne zari se, ostrim noz na poslu barem jednom dnevno, ponekad dok prijetim komadu hrane koji ne stoji mirno. Ne jedem slatkise I ponekad, al samo ponekad, popijem mlijeko.. U kavi. Kavu 90% vremena pijem solo u bircu. Imam neke "svoje" birtije..I trafike...I mushicepanestavljamspaceponekadjeretozato. Rijetko zamotam losu pljugu I to mrzim. Hejtam jeftine rizle iz lidl-a. Sa brzim motorom sam ili za 5 min doma ili za sekundu na nebu. Ponekad pjevam totalno izmisljene gluposti I znam preci granicu s crnim humorom. Al vratimo se na gumene bombone.. Ne jedem ih. Jedem puno ostalog, ribu, meso, piletinu, povrce I voce I rijetko one orasaste stvari I kad se sjetim ljuske sjetim se luka pa shreka pa vatrometa. Volim lijepe boje. I ponekad dam uvid u randomness mog uma. Nekome. Ako se ne izgubi, neznam jel se ti izgubljeni kasnije emitiraju ili su odavno napustili otok. Koga briga. Laku noc I peas :D

volim...

Nisam bas pisao jer sam bio prezaposlen, malo bolestan 'n' shit, pa nisam imao volje XD

Ali zato, danas je meni dan za voljeti. Evo sto i zasto ja volim;

Kisu- jedna od najnjeznijih pojava.. pada sa minimalno 2 km, u najsavrsenijem aerodinamicom obliku poznatom prirodi, i apsolutno te nikako ne ozljedi...zqkisli metalnu kuglicu iste velicine..(znam, masa i ta sranja al i dalje)

Maglu- to je hrpa vode koja jebeno lebdi u zraku prkoseci gravitaciji! for fucks sake, jel treba ista vise reci? osim da je zakon!

Ljude- opcenito, i one glupe i one nesto pametnje, bilo bi jako dosadno bez njih..

Susrete koji iznenadjujuce dobro zavrse- self explaining

Kuhanje- ubacite roman ovdje, zbog svega, okusa, mirisa, igranja, stvaranja, pruzanja uzitka i jos pre pun k stvari

Stvaranje- najljepsi nacin izrazavanja :)

i na kraju...

Volim voljeti! samo ljubav radi ljubavi... Nenadjebiv osjecaj koji mi zauzima prvo mjesto :D

Pitanje iz vrtica..

Puno puta su mi to pitanje postavili razni ljudi, neki rodjaci, obiteljski prijatelji, uciteljice I tete u vrticu. Odgovor nisam niti znao sve do prije neki dan kada sam se ponovo sjetio toga pitanja. Mislio sam da zelim biti izumitelj, stvarati nove I korisne stvari. Mislio sam da zelim biti elektrotehnicar I baviti se finom mehanikom kretanja elektricne energije, mozda I slagati elektroniku. Mislio sam da zelim biti kuhar jer, eto, tada nisam niti znao zasto. Mozda I pilot I letjeti, menadjer pa zradjivati, istrazivac pa putovati, kemicar pa se igrati sa samim gradjevnim jedinicama ovoga svijeta. Zavrsio sam kao kuhar, imao srece da zelim nauciti pa su me I naucili da imam neku cijenu, igram psiholoske igre protiv direktora, uprave, voditelja... Oni bi me guzili, pa ja to nedam, pa im se to ne svidi, pa ih jos malo jebem. I tako u krug.. Nije to nista osobno ali u ovome dobu posao je postao rat u kojem se borimo za najosnovnije zakonom propisane uvijete... I sada gledam sto sam postao, igram dobro, jebem one koji mene jebu, ne mjesam se u ono sto nije moje I dobivam svoju placu, nadam se.. Van rata volim one koji ljubav uzvracaju, pazim na one koji me trebaju. I nakraju dana shvatim sto zelim, jako je jednostavno. Sto zelim biti kada odrastem? Ne zelim biti kuhar, ne zelim biti kemicar niti pilot,izumitelj,elektricar, kurcevi menadjer ili bankar. Ja, kada napokon odrastem, zelim biti dobra osoba. Peas & love :)

Vaga sjecanja

Zapoceti cu sa konceptom da su nase emocije uvjetovane nasim mislima i pogledom na stvari. Naprimjer ako smatramo neko iskustvo losim, lose cemo se i osjecati misleci na njega. U zadnje vrijeme imam dosta trenutaka, kroz mjesece gledano, u kojima sam se osjecao lose. I kroz to vrijeme, primjecujuci svoje stanje, sam krenuo mjenjati svoje poglede, stavove i neke ustaljene uzorke razmisljanja u nesto sto me cini sretnijom osobom. Svaka misao ima odredjenu tezinu, a tezinu cine broj usko povezanih misli uz tu, vrijeme koje je ta misao boravila u umu i razradjenosti te misli.
Npr. "zavjesa" je puno laksa misao od "plava pamucna zavjesa koju moram oprati ovaj tjedan"

Ako promatramo svoje stanje vezano uz misli, mozemo vidjeti utjecaj istih. Ako uzmemo za primjer da postoji neko bolno sjecanje i da, sto mi vise mislimo o njemu, postajemo tuzniji zbog njega, tada sjecanje isto ima svoju tezinu. Neka opca praksa je da ljudi zele se pomiriti sa tim sjecanjem, razmisljajuci o tome iz raznih kuteva, znaci pokusajem mjenjanja percepcije toga sjecanja. Wrong! Zasto ulagati toliko truda kada, ovako gledajuci, nije potrebno ista puno energije da se osjecas dobro?

Znaci, svaka misao ima svoju suprotnost, a gledano na osnovnoj razini, dobroj misli je suprotnost losa misao. Tu dolazi do izrazaja tezina misli. Ako jedna strana suprotnosti ima tezinu,onda mora imati i druga, a ako imamo dvije misli sa tezinom, sto je nekakva mjera iliti vrijednost, te misli mozemo usporedjivati.

Dovoljno sam objasnio da bih mogao preci napokon na koncept vage.
Zamislite da stavite dvije misli, svaku na svoju stranu vage, i jedna mora prevagnuti. Ta koja prevagne je ona koja najvise utjece na vase osjecaje i ohrabruje davanje tezine slicnim mislima. I zasto sam rekao da je onakav pristup pri rijesavanju problema tezi?

Jer ljudi pokusavaju "olaksati" lose misli, sto je smijesno kada je misao vec teska koliko je. I u analogiji vage, je li lakse pokusati natjerati uteg od 100g da tezi 20g ili ipak biti pametni pa jednostavno dodati jos koji uteg na suprotnoj strani da ta strana prevagne?

Zato zakljucak je; kada se sjecate sjecajte se lijepih stvari, kada mislite-mislite o onome sto vas veseli u toj situciji. Samo pratite kojim mislima dajete tezinu i potrudite se da su to one prave. Najcesce su naj-efektinije stvari vrlo jednostavne. I samo strpljivo ;)

Peas

The dreaded sign

Danas je bio epski dan za mene. Umjesto zivciranja oko posla koji (nisam) morao raditi, odlucio sam ubaciti malo mog awesomnesa I moram vam predati report avanture... Ustao sam is kreveta I otvorio prozor, drzan samo starim drvom koje vec godinama podnosi kise I snjegove koji nemilosrdno po par mjeseci napadaju nase nastambe, zrak je bio vlazan. Zapalio sam duhan, koji je nekakvim plovilom dosao do nasih krajeva I prodaju ga u malim metalnim kucicama uz ove moderne kamene ceste.. Nikada to nisam razumio, ali tehnologija u ovim krajevima je fokus, dok su mene od malena ucili magiji, velikom merlinu na nebu sto nas voli I pazi na nasu dimenziju. Nikada niti to nisam pushio ali lijepse je tako vjerovati. Otac mi je bio mocan mag, iz nekakve dvije rupe na zidu je vukao konce I tjerao staklo da svijetli a kada sam malo porastao pokazao mi je da moze I prizvati munje iz tih konaca. Rekao mi je da se ta misticna energija zove struja. Sva ta sjecanja mi je prekinula cinjenica da mi je cigareta izgorjela I morao sam krenuti. Spustio sam se u nekakvoj jebenoj mehanickoj kutiji do razine zemlje, koja je usput proizvodila cudne zvukove.. Ali kao ratnik, nisam si smio dopustiti da me to omete u mojoj svrsi danas. Hrabro sam izasao na ledeni vjetar koji mi je sibao lice I produzio korak do mjesta gdje sam spazio da staje nekakva pokretna limenka sa hrpom sardina, uhm, ljudi u njoj I da visi na dva konca struje..Hrabro sam usao u taj metez lose usmjerenih energija I mrkih lica. Nesto mi je govorilo da me danas ceka veliko zlo na mojem putovanju. Nakon jos par jahanja metalnih konzervi u smjeru zapada, gdje su se nadvijali tmurni I strasni oblaci, koje sam smatrao jos jednim znakom velike opasnosti, dosao sam na odrediste. Priblizavajuci se toj gradjevini sam spazio ogromnog naslikanog pjetla na nekakvom podestu visoko u zraku. Otvorio sam velika skripava vrata I pustio malo svjetosti u nesto sto zovu "Skladiste" . Metalni dijelovi polica su zasjali, kao da obracaju svemu paznju na moje prisutstvo. Zapuhnuo me srasan smrad.. Bio je to smrad smrti.. Srecom da sam usao na straznji ulaz jer sam sada bio siguran da postoji velika opasnost za sve nas. Otisao sam u prostoriju gdje sam odlozio oklop I brzo ga navukao.. Ostricu sam ostavio iza vrata u koja sam sada sa strahom gledao.. Cuo sam glasove iznutra I prepoznao sam svoje suborce kako razpravljaju o necemu, usao sam I pitao sto se dogadja. Samo su mi pokazali na vjedro puno malih zaledjenih chuthlu-a koji su samo cekali da ih se oslobodi iz njihovog ledenog zatvora kako bi zavladali svijetom. Nisam gubio vrijeme I ignorirajuci strah koji je zadrzava moje suborce poceo sam trgati glave tim zlim bicima, krakovi su letjeli u posebno vjedro kao simbol I trofej svakog koraka blize spasavanju naseg smrtnoga svijeta. Kada sam ih pobio vec dobar broj moji suborci su mi se pridruzili u borbi protiv zla. Nakon toga sam se vratio svojim uobicajenim duznostima hranjenja gladnih. Sa velikim zadovoljstvom sam dojahao do svojih odaja na jednom o brojnih katova kockaste kule u kojoj trenutno prebivam I sa osmjehom nosim oziljke jer sam sprijecio da nas svijet unisti nesto poput ovoga; (otisao na posao, ocistio malo lignji I obavio ostale pizdarije I vratio se doma) peas :)

Boje kisnoga dana..

Kraj dugackoga dana. Dosao do doma, pokupio stvari I izasao. Slusalice u usi I put pod noge. Spazio ljude spustenih glava, skrivajuci ih ispod kisobrana, kapuljaca I kapa. Ljude tmurne I opterecene. Ali moj korak je bio lagan, lice prema nebu u iscekivanju svakog malog tjela vode koja mi pruza njeznost svojim dodirom, jedan od najljepsih nacina za osjetiti koliko je priroda ustvari blaga. Taj osjecaj kontinuiranog dodira dok ti mala, bezopasna kap silazi niz lice. Njezna kao suza koju pustis od srece, a dozivljaj je blizu, samo je I cijeli moj svijet plakao samnom. Lagani poskoci preko lokvica te nevine tekucine, smijesak koji vjetar miluje, ljubav prema percepciji koju sam otkrio jos davno. Samo putovanje radje nego cilj, ta moja umjetnost zivljenja. Jer jesam umjetnik I kao svaki granicim sa ludoscu I vecinom imam trenutke kao ove kada moja inspiracija u dozivljavanju cvate, ali I nuzne periode sa vrlo malo iste. A djelo koje stvaram sam ja. I boje koje zracim su boje koje sam odabrao, mane koje imam su greske koje sam ucinio, negdje mi je kist pobjegao, dok su druge crte odlucne. Ali sam I djelo koje necu dovrsiti, svaki sloj I svaka greska je nesto iskoristivo u slijedecem preklapanju nijansi. Dijelo koje zahtjeva konstantan rad, I djelo toliko vec kompleksno da ga nemogu razumom graditi nego moram pustiti kist sa sam klizi po platnu, dok slikar samo dozivljava platno a platno samo dozivljava slikara. I rad ce se nastaviti sve dok I slikar I platno nece vise razlikovati jedno drugo. Tada tek to dijelo postaje umjetnost. Kada se sve boje stope, zamucenost izrazi a ostrina izblijedi. Kada ne percipiram dozivljaje nego dozivljavam percepciju. Tek na kratke trenutke mi se svijet tako uskladi, ali svaki takav je jedan od onih definiranih poteza kistom koji ostaju duboko urezani. I od tih poteza se gradi kompletna slika. - " kada radis sa malim stvarima gledaj veliku sliku, a kada gledas veliku sliku, promatraj male stvari koje ju cine." - Peas dragi moji.

Tri mush-ketira iliti kad izadjes se zajebavati.

Bez mamurluka danas.. Vecinom :D Pricao sam sa frendom u utorak I lik mi se pozalio na to kako nikako da upozna nekoga. Rekoh, idemo van u subotu. Kada je, jucer, dosao do birca u kojem smo se trebali naci, a ja sam vec sjedio sa poznanikom sto sam ga sreo tamo, prvo mi je sve po spisku jer je morao otkopavati auto iz snjega XD Point prvi ovdje; kada radis dogovore 4-5 dana unaprijed, prvo pogledaj prognozu. Tokom voznje smo trazili mjesto za neki drift, jer, eto ja uzivam kad auto proklize I uspio sam ga nagovoriti. Treci lik je bio glas razuma a inace je on taj koji vozi svakakav I svakako. Hehe. Point drugi: u random situacijama slusaj lika kojeg inace nikako nebi slusao, vjerojatno je u pravu. Dosli on-site I naravno pitanje je bilo sta ces piti? Ja sam odgovorio pivu, na sto je lik samo rotirao ruku sa upitnim izrazom lica koji je vristao "koju?". Pan, ako nema, karlovacko. Pitao je drugog frenda koji mu je isto dao omni-objasnjavajuci odgovor; pivu. Njega nije se ni trudio pitati dalje. Naravno kroz vecer je tekla ugodna humoristicna konverzacija na temu zena, za koju je bilo kvalificirano samo dvoje ljudi od troje. Sto je doprinosilo humoru. Zesce. Netko, ja ofc, je dosao na ideju da s obzirom da nas sramezljivi prijatelj nikako ne brije prici ikome, da se razdvojimo I imali smo 20 minuta za bilokakav socijalni kontakt I nazad na mjesto di smo bili. Da ne pricam da je to bila zesca vristarija, jer sama pomisao na to da ovaj je sad prisiljen nesto ikako napraviti me uzasno nasmijavala. Rezultat je bio kao I ocekivani, meni je puco k I oso sam si po pice, uocio dvije zauzete osobe, a s obzirom na moj zesci picky-ness nije mi se ulazilo u kontakt sa 99% ekipe tamo, treci lik, koji je uvijek kao bio neki player se vratio sa brojem neke likice, a nas dragi, kome je vecer I posvecena I dalje nije uspio rijec ikome progovoriti :( E I sada ide onaj zanimljivi dio, analiza pristupa. Zakljucili smo da dva od tri pristupa pale, a treci I ne bas. Idemo jedan po jedan. A) Ne-pristup; znaci samo stajanje gdjegod I manjak interakcije, samo objasnjavajuce zasto to bas I ne pali osim ako nemas imidj nekog zesce zanimljivog madafakera koji se ne zamara prilazenjem I zna da je dovoljno badass da se njemu treba prici. Sto taj lik nema. B) Otvoren u-glavu pristup; kazes sto I kako je na naj jednostavniji nacin I ovisno o tome je li likica dozivjela puno ili malo supaka prije tebe ovisi da li ce ti vjerovati ili ne. Jako risky I pali u malom postotku jer je inace previse likova koji koriste pristup; C) Kazes-ono-sto-zeli-cuti pristup; s kojim ja nikako ne funkiconiram, ali nas player lik koristi samo tako. I jedini je koji vecinom otvara bez problema komunikaciju. Valjda je to nesto u zenskama da vole likove koji seru. Mislim, credit tome da ti znas sto zeli cuti jer ja neam pojma... Zanimljivo mi je kako zene pri upoznavanju traze neke kao badass likove I to ali za mj u vezu iste te traze iskrenost I shit like that.. E pa neznam bas. I onda se ekipica nadje zaliti kako samo upoznaju debile. Neke stvari nikada necu shvatiti. Al nakraju sam se dobro proveo I uspio sam u svom boravljenju tamo napraviti par wtf socijalnih situacija kao motanje pljuge kod wc-a I kad me ekipa pita da li cekam na red odgovaranje sa "ne,ne, stojim tu samo da bude cudno" I uletavanje ekipici samo da bi iskomentirao parfem, je eto doslo mi, a izraz lica je neprocjenjiv u tom trenutku :D Ali ajmo mi na zakljucak, koliko god neki pristupi su bolji ili vise efektivni u tom zadanom trenutku, ja dolazim do necega drugoga. A to je volja I zelja ponedinca. C) lik je jedini tamo imao zelje za takvim pizdarijama I u skladu sa tome, dobio ono sto je htio. B) lik nije imao zelje za nekim random encounter-om I naravno da sam dobio ono sto sam htio A) lik ustvari nece nekoga nego samo oce se osjecati slobodnijim u komunikaciji a I po mom iskustvu na komunikaciju bez krajnjeg cilja nitko ne pristaje, jednostavno ne kuze da nemora imati ikakvog ocitog smisla whatsoever... Tako da neznqm koliko sam u pravu oko pristupa, to cu morati pitati pripadnice zenskog roda zasto vecinom prihvacaju C) pristup. A I znam da ljudi nadju nekoga tek kada zele to. Ne prije, ne poslije. Ma krajnji zakljucak je da treba gledati prognozu, slusati ljude kojima inace ne vjerujes, reci ljudima ono sto zele cuti, ne biti pored wca ako nemoras ici I znati koju pivu oces, da bi upoznao nekoga. Izrazite misljenja, zanima me koliko sam fulao. Peas