Sutra

"Sutra" na sanskritu, barem net tako kaze, znaci doslovno nit koja drzi stvari zajedno. Ali neznam sanskrit pa sam je pokusao sa tim znacenjem koristiti u hrvatskom. Kakvo ce vrijeme biti sutra?
Sto je apsolutno nepovezano..ali onda sam si postavio pitanje "sto je sutra?"

Sutra mi je smijesan pojam.. Sutra je novi dan! U kojem ima puno novih mogucnosti, susreta, iskustava... Sutra se sve dogadja, ili barem tako misle. I predivna stvar je sto neznas sto ce biti sutra. Ako sutra je, kako tek treba nesto postati? Sto ce sutra biti? Neznam, brijem da sutra samo je to sto je. Brijem da nema potrebe da bude ista drugo. Boli sutra kurac sto ce se dogadjati jer ono gleda ono sto sada je I po tome se formira.. I svako nase djelovanje sada ostavlja posljedice kada dojde sutra. Neke su pozitivne neke su negativne a neke su neutralne... Postoji samo jedna stvar koja ima neutralan efekt, a ta je odgadjanje. Kada ostavis nesto za sutra, u sanskritu, ostavljas za nit koja drzi to zajedno, sa tobom usput, samo ostavis. Nekako mislim da znam kako ce mi biti sutra.. Sutra ce mi biti isto onako kako sam sam sebi ostavio. Naci cu sve na istom mjestu, drustvo, odnose, obaveze... Sve ce mi biti poznato. Sad je zajeb ako nesto ostavim jer mi se ne svidja ili mi je neugodno, jer cu cim se probudim I dalje ce me tamo cekati. To je jebeno sutra, ono koje je sad. Jer ujutro imam obaveze "sada". I jedino sto mogu ostaviti je ono sto mogu "sada". Tako da nekako dolazim do zakljucka da sutra I je sada.. Ne postoji! Tako da ja ustvari sve svoje stvari rijesavam sada, zasto ostaviti za sutra, osim kad sam pijan il nes.. Tada mi je jebena ideja cekati cijeli dan s necime sto mi je uvijek na glavi, jer mi se ne svidja, a gle, tu je. I neide nikamo. I pusta mene bjezati al je jednostavno spojena samnom I mogu bjezati koliko god al nemogu pobjeci. Hm zasto ne? Zakon mi je imati taj osjecaj da neki kurac moram.. Ma predivan, cak mi je bolji od onoga "sve sam rijesio,danas vise nista nemoram". Taj je bezveze. Zasto bi se itko tako osjecao? Nije da se meni da radit toliko stvari, samo sam ljen osjecati se optereceno I lose. Al stvarno sam svijetska ljencina oko toga, lakse mi je napraviti stvari sada. Cisto iz logike, onako, pametno trosenje energije 'n' shit. Previse se volim da bi si dopustio da se umaram vise nego sto trebam, a I imam vise mentalnog prostora za vaznije stvari..za vaznije ljude, prijatelje. Pazite samo gdje ostavljate stvari, plz, jer kada-tada mozete pasti preko njih. Inace se smijem ljudima kad padnu na cesti..ali ne u ovom smislu.. Osim ponekad ( bilo je stvarno dobrih padova) . Dosta mi je za danas, nemoram nista vise raditi, I mislim da cu si to ostaviti za sutra.. Peas ;)