Pitanje iz vrtica..

Puno puta su mi to pitanje postavili razni ljudi, neki rodjaci, obiteljski prijatelji, uciteljice I tete u vrticu. Odgovor nisam niti znao sve do prije neki dan kada sam se ponovo sjetio toga pitanja. Mislio sam da zelim biti izumitelj, stvarati nove I korisne stvari. Mislio sam da zelim biti elektrotehnicar I baviti se finom mehanikom kretanja elektricne energije, mozda I slagati elektroniku. Mislio sam da zelim biti kuhar jer, eto, tada nisam niti znao zasto. Mozda I pilot I letjeti, menadjer pa zradjivati, istrazivac pa putovati, kemicar pa se igrati sa samim gradjevnim jedinicama ovoga svijeta. Zavrsio sam kao kuhar, imao srece da zelim nauciti pa su me I naucili da imam neku cijenu, igram psiholoske igre protiv direktora, uprave, voditelja... Oni bi me guzili, pa ja to nedam, pa im se to ne svidi, pa ih jos malo jebem. I tako u krug.. Nije to nista osobno ali u ovome dobu posao je postao rat u kojem se borimo za najosnovnije zakonom propisane uvijete... I sada gledam sto sam postao, igram dobro, jebem one koji mene jebu, ne mjesam se u ono sto nije moje I dobivam svoju placu, nadam se.. Van rata volim one koji ljubav uzvracaju, pazim na one koji me trebaju. I nakraju dana shvatim sto zelim, jako je jednostavno. Sto zelim biti kada odrastem? Ne zelim biti kuhar, ne zelim biti kemicar niti pilot,izumitelj,elektricar, kurcevi menadjer ili bankar. Ja, kada napokon odrastem, zelim biti dobra osoba. Peas & love :)