Inspiriran bitchurkinim postom u kojem sam vidio najmanje dvije prilike da prosiri temu... Pa cu ja postati nesto na sto me podsjetila. Pisala je o strpljenu I razumjevanju (barem mi je to sad u fokusu).
Ja sam...
Strpljiv- vecinu vremena, situacijski.. Nisam kad mi se piša, naprimjer, jesam kad netko kasni a javi, nisam kada ne, imam dana kada jesam s budalama, imam dana kada nisam ni s pametnima...
Odlucan oko nekih stvari, vise oko pravih odluka, manje kada trebam skuziti sta mi se jede..
Pametan u sredini dana I brzo kopcam, izgubljen sa IQ-om oko 90 rano ujutro...
Pun razumjevanja prema onima koje volim, tjeram u kurac ostale ako su presli granicu glupog..energicno rijesavam probleme, kad imam energije, kada nemam, zaspim I nemam snage za boriti se taj dan.. Sretan kada jesam, ponestane mi volje I za to ponekad...jako sam cvrstog stava ili nisam..
Point being;
Nisam strpljiv, pametan, energican, pun razumjevanja ili bilokoja rijec koju mogu pridati osobnosti.. Jer osobnost mi je prema situaciji, dobu zivota, raspolozenju.. Nema cak niti necega vise a necega manje.. Dojde na jednako.
Dio ljudi koji me znaju ce reci da sam totalna kretencina, dok drugi ce tvrditi da sam divna osoba. Nisam niti jedno. Nitko od nas nije. Jednostavno nitko ne drzi iti jednu stavku osobnosti konstantom u svim situacijama, tako da kad netko kaze ili ja izjavim da sam strpljiv ili nesto to je cisti bullshit. Ponekad mi dojde da miroljubivim ljudima odvalim shamar pa da me prebiju, zivcanima uvalim valium, nestrpljivima dam razlog zbog kojeg ce u toj jednoj situaciji biti strpljivi, znatizeljnima kazem I previse pa prestanu pitati, neznatizeljne zaintigriram nekom informacijom da pocnu ispitivati... Postojani smo samo u fluidnom stanju..nitko nije kamen, nikada nece niti biti.. Zato kada me netko pita za osobnost kazem da mi je varijabilna, kako prema kome, kako kada, ovisi gdje.
Off topic;
Jucer mi je svemir preispitao jednu zelju, ili manjak druge..poceti cu sa time da precesto u zadnjih godinu-dvije mi se ne zivi, ne sudjeluje u ovakvom svijetu, bez obzira bio sretan ili ne, sve imao ili se jebo u djungli da si priskrbim za kruh, nije bitna zivotna situacija, samo mi nea smisla jer sam se sjebo u nekoj stavki oblikovanja uma...i razmisljam o tome na koji efikasan nacin ga napustiti..sam I svijesno tesko da cu to napraviti.. Bar ne prije 35. godine. Ali jucer sam dobio test te zelje. Hodao sam sav zadubljen u trazenje neke pjesme na mobu, zabuljen u to I totalno ignorantan prema okolini (rijetkost za mene) I prelazio tramvajsku prugu, nisam niti skuzio odmah vibracije pod stopalom kako sam stao na tracnice, zbog slusalica niti cuo ista, I u sljedecem trenutku tramvaj je projurio centimetar od mojih ledja.. Nisam ni trepnuo, adrenalina 0%, sve normalno kao da sjedim na kavi... Nisam pozalio sto me nije pokupio u tom trenutku jer shansa da me stvarno ubije je pre mala.. Ali me razveselilo to da mi shansa da randomly poginem bilokoji dan je veca nego sto sam se nadao.. I promatrao sam sebe I zakljucio da me stvarno nije niti dotaknulo to da sam mogao poginuti da je bilo 2 sekunde drugacije.. Barem sada znam da 100% ne serem kada kazem da mi je svejedno ako umrem u bilokojem trenutku. Fuck yea! Ali dao bi savjet ljudima...nemojte izbrijati neku filozofiju zbog koje ce vam smrtnost biti zajebancija..nekako oduzme zabavu iz zivota... Sada trazim nacin kako da si zivot ucinim takvim da ga zelim zivjeti, lud sam al ne toliko da ne prepoznajem I imam nacin za izbiti se iz takvih briji... Mozda se samo budem zadovoljio sa random sansom I dao sve od sebe da zivim lijepo dok se to ne poklopi... Vidjet cu sta ce mi bit effetivno.. Zajeb je jer shvacam dualnost I kao svi ne zelim tugu, ali ne patim niti za njenom suprotnoscu... Ma jbg, srediti cu se ja. A ako nis drugo, sa velikim cudjenjem gledam starije ljude I pitam se kako imaju volje . Peas ekips :)
Nema komentara:
Objavi komentar