The dreaded sign

Danas je bio epski dan za mene. Umjesto zivciranja oko posla koji (nisam) morao raditi, odlucio sam ubaciti malo mog awesomnesa I moram vam predati report avanture... Ustao sam is kreveta I otvorio prozor, drzan samo starim drvom koje vec godinama podnosi kise I snjegove koji nemilosrdno po par mjeseci napadaju nase nastambe, zrak je bio vlazan. Zapalio sam duhan, koji je nekakvim plovilom dosao do nasih krajeva I prodaju ga u malim metalnim kucicama uz ove moderne kamene ceste.. Nikada to nisam razumio, ali tehnologija u ovim krajevima je fokus, dok su mene od malena ucili magiji, velikom merlinu na nebu sto nas voli I pazi na nasu dimenziju. Nikada niti to nisam pushio ali lijepse je tako vjerovati. Otac mi je bio mocan mag, iz nekakve dvije rupe na zidu je vukao konce I tjerao staklo da svijetli a kada sam malo porastao pokazao mi je da moze I prizvati munje iz tih konaca. Rekao mi je da se ta misticna energija zove struja. Sva ta sjecanja mi je prekinula cinjenica da mi je cigareta izgorjela I morao sam krenuti. Spustio sam se u nekakvoj jebenoj mehanickoj kutiji do razine zemlje, koja je usput proizvodila cudne zvukove.. Ali kao ratnik, nisam si smio dopustiti da me to omete u mojoj svrsi danas. Hrabro sam izasao na ledeni vjetar koji mi je sibao lice I produzio korak do mjesta gdje sam spazio da staje nekakva pokretna limenka sa hrpom sardina, uhm, ljudi u njoj I da visi na dva konca struje..Hrabro sam usao u taj metez lose usmjerenih energija I mrkih lica. Nesto mi je govorilo da me danas ceka veliko zlo na mojem putovanju. Nakon jos par jahanja metalnih konzervi u smjeru zapada, gdje su se nadvijali tmurni I strasni oblaci, koje sam smatrao jos jednim znakom velike opasnosti, dosao sam na odrediste. Priblizavajuci se toj gradjevini sam spazio ogromnog naslikanog pjetla na nekakvom podestu visoko u zraku. Otvorio sam velika skripava vrata I pustio malo svjetosti u nesto sto zovu "Skladiste" . Metalni dijelovi polica su zasjali, kao da obracaju svemu paznju na moje prisutstvo. Zapuhnuo me srasan smrad.. Bio je to smrad smrti.. Srecom da sam usao na straznji ulaz jer sam sada bio siguran da postoji velika opasnost za sve nas. Otisao sam u prostoriju gdje sam odlozio oklop I brzo ga navukao.. Ostricu sam ostavio iza vrata u koja sam sada sa strahom gledao.. Cuo sam glasove iznutra I prepoznao sam svoje suborce kako razpravljaju o necemu, usao sam I pitao sto se dogadja. Samo su mi pokazali na vjedro puno malih zaledjenih chuthlu-a koji su samo cekali da ih se oslobodi iz njihovog ledenog zatvora kako bi zavladali svijetom. Nisam gubio vrijeme I ignorirajuci strah koji je zadrzava moje suborce poceo sam trgati glave tim zlim bicima, krakovi su letjeli u posebno vjedro kao simbol I trofej svakog koraka blize spasavanju naseg smrtnoga svijeta. Kada sam ih pobio vec dobar broj moji suborci su mi se pridruzili u borbi protiv zla. Nakon toga sam se vratio svojim uobicajenim duznostima hranjenja gladnih. Sa velikim zadovoljstvom sam dojahao do svojih odaja na jednom o brojnih katova kockaste kule u kojoj trenutno prebivam I sa osmjehom nosim oziljke jer sam sprijecio da nas svijet unisti nesto poput ovoga; (otisao na posao, ocistio malo lignji I obavio ostale pizdarije I vratio se doma) peas :)