Racionalna usranost

Akwardness Kako da to opisem ...Krizanje udaljene usamljenosti I dosade, kroz nevoljkost za druzenje sa vecinom ljudi, ali potrebe za istime. Zeljenjem nicega posebnog, osim da ti dan sto prije prodje da ides sutra raditi, kako bi ti tjedan prosao I izgubio se u svojoj besmslenosti. Vjerojatno nadanje da ce ti se nesto zanimljivo dogoditi slljedecih dana, koji eto nisu bas danas a I ne vidis mogucnosti da ce ubrzo biti. Popraceno polu ravnodusnosti koja proizlazi iz racionalnosti da si danas mozda sjeban ali ne nuzno I sutra, pa se ne obazires na to kako se tocno osjecas... Ustvari, zaboli te k kako ti je, samo se dosadjujes od ispraznosti zivota u ovome trenutku...Mozda zato jer si pogurao svoje drage ljude koji su sada dobro I uzivaju u tome a ti nemas sta raditi ( sto, da se razumijemo nije ni blizu stvar oko koje bi se trebali brinuti, to je moja briga.) A mozda zato jer si izgubio pun k dugogodisnjih prijatelja kroz zadnja dva mjeseca I sada je neprirodno I strano imati samo dvoje ljudi do kojih ti je acctually stalo. A neznas niti jedno od njih duze od godinu I pol,a drugo samo par mjeseci. Obitelj ti godinama ide nakurac I ne pada ti na pamet stupati u nepotrebne kontakte ma koliko god ti fali drustvo,a I nisi licemjerna budala da zoves ekipicu koju ti se ustvari ne gleda.. Tako da zujis sam, vrtis se po krevetu cekas da dojde vrijeme da se pokrenes na kavu s osobom koja ajd nije zavrijedila odjeb samo jer se lose osjecas. Promatras to stanje neke polu usranosti, mirno ga analiziras I ne sudjelujes...I shvacas da ce sutra biti drugacije, barem za nijansu. I priznas si da si isfrustriran u zadnje vrijeme ali ti je drago sto nisi to ljecio na nikome koliko god ti sjebano bilo... I nalazis neko zadovoljstvo u takvim stvarima di si bio ono sto zelis biti, I vuces se za male slamke koje ti daju volju da strpljivo pricekas da ti dan prodje, jer znas da za sve treba vremena I strpljenja I nadas se da ce se to isplatiti...Neznam, znj mk je dan ali nemogu tu nista...Zahvalim se svom srcu sto kuca cak i kad nemam bas volje, sebi sto si ne dopustam pasti, jer ovo je samo naporno, a pad boli. Tako da sam dobro, zdrav sam. Imam sve osnovne potrebe zadovoljene I necu srati. Moze biti I gore. To sto sam emocionalno umoran nije nista kako bi moglo biti. I zahvaljujem se onima koji su se potrudili biti tu I mozda ni ne shvacaju koliko mi znaci samo to sto imam s kime pricati. Hvala nam svima :) Jebeni smo si. Sta ces, nejde uvijek sve dobro, ovako barem cijenim te male stvari koje inace uzimas zdravo za gotovo. I hvala mom nenadjebivo cvrstom optimisticnom mindsetu koji me I u najusranijim trenutcima podsjeca da ja volim. Cuvajte se svi I cijenite one koji su uz vas :) Peas :D