Vidjeti nevidljivo

S cime da danas pocnem, osim sto sam poceo raditi, malo sam ozivio. I u skladu sa time, nasla se ona davno uljenjena energija u meni da po cijele dane skakucem po cijelom gradu :D Tako da sada imam velike izazove pred sobom I volje da ih tri put sameljem. A kada sam vec krenuo, poceo sam ponovo skakati malo za druge koji su mi dragi tako da sam cekajuci frenda na kavi, nacuo rijec dvije iz kojih sam razaznao da su te tri zene nekakve profesorice. Prvo su mislile da im ocu uvaliti neke vjerske spike 0.O I nakon sto sam im ispricao o tome kako je jedan uspjesan covjek opisao sve zasluzno za njegov uspijeh sa dvije rijeci; "samo pitaj", pitao sam da li su naculi nesto o slobodnim mjestima profesora hrvatskog jezika. Na sto sam dobio ocekivani odgovor da nemaju pojma I da sve zamjene su vec odredjene od strane "vise" pozicije I da jednostavno ne postoji vremenski prozor u kojem je moguce nekoga preporuciti. Saznao sam da I jedna od njih u svom radnom vijeku od 25 godina nije dobila prilike ikome pomoci... Malo depresivno, nije ni cudno da su neki ogorceni supendarama koje imaju vodece pozicije u bransi. Nabijem ti to. Ali, svi imaju ljude koji imaju ljude tako da I ja imam ljude koji imaju ljude a da ni neznam za to. Tako da cu "samo pitati"... U mome iskustvu se to uvijek isplati, a dobro ce mi doci da ponovo sjednem I popijem kavu sa nekima koje dugo nisam vidio. Sto dovodi do toga da mi nije jasno, da ukoliko imate resursa koji vas ne kostaju nista da nekome pomognete, zasto to vecina ne radi... Jbt pa nisam ja neki genije I vjerujem da svi osim sebi mogu pokloniti jednu misao dnevno nekome drugome. Nije napor, pogotovo ako vam je I imalo stalo do tih osoba. Ponekad me jako zivcira nesposobnost svijeta da prestane misliti iskljucivo na svoj supak. Stvarno ne razumijem sto ti moze biti ako posvetis tri sekunde da udjes u kontakt sa novim ljudima u svrhu da pomognes nekome, to traje tri jebene sekunde, mozda I zavrsi ugodno po tebe na kraju. A za one totalno sebicne ima mjesta u tome isto jer osiguravaju da ce I njima neko paziti guzicu kad tad. Kazu da se to ne isplati ali meni rijetko tko uleti a ja uvijek pomazem koliko mogu, a mozda mi se bas vraca time da me svemir ne dovodi u situacije da mi treba uletavati? Mozda se svima vraca sve na suptilnije nacine nego sto ste mislili? Pogledajte u nazad I koliko toga vam se potencijalno vratilo samim odsutstvom sranja. To sto ljudi ne vide da samim time sto nas sranja zaobilaze smo vec nagradjeni, a ni ne primjecujemo to. Pokusajte izdvojiti pola sata dok idete negdje I primjetiti koliko mira imate, I imati cete malo zesci smijesak na licu vec u prvih par minuta. Ponekad poanta nije u tome sto vidimo, pogledajte stvari u svom zivotu koje ne vidite I otkriti cete da ima jos pun k toga sto vas moze radovati. Peas :)