srijeda, 6. veljače 2013.

Svijestan sam...da..

Jucer sam bas imao raspravu sa burazom i frendom, neznam od kuda je tocno pocelo, bilo je vezano za hvatanje samog sebe u trenutcima manje svijesnosti vlastitog stanja.. buraz je u jednome trenutku izjavio da bi bio najsretniji kada nebi morao uopce pricati, ponekad mislim da je mali zesce ludji od mene,ali razvio se u cudnu biljku..

Dosao je do razine kada nema potrebu za izrazavanjem svojeg misljenja, dostignuca ili slicnoga.. Dalje je slijedilo da kada pricamo o tome sto smo napravili, ili nismo, to je potreba ega. Poceli smo vuci zakljucke da kada bi prigusili tu potrebu, nitko nebi pricao s ikime osim u vezi tehnikalija, eg. sto se mora napraviti i slicno. Sto meni nije bas dobra stvar,    s obzirom da smo tu na materijalnome da bi ga prozivili. Nisam pobornik hranjenja ega i osjecaja neke vaznosti, barem se trudim. Primjetio sam da s obzirom da se razvijam profesionalno i ulozio sam truda i dobio rezultate, pocinjem dizati nos..koji cim ga skuzim, jer je sneaky bastard, dobije samar da ga se spusti na zemlju. Jos jedna stvar koja se mom egu ne svidja priznati (a na to mu sad kazem; ko te jebe) je da se volim hvaliti, a s jedne druge strane, da ne pricamo o tome sto smo radili, postigli i slicno, o cemu bi pricali..politici? Tako da u zadnje vrijeme vodim malo zescu borbu sa sobom oko toga da balansiram na koji cu nacin spomenuti sebe i zasto..zajebana prica. E pa, fic, jebi se i odi si doma s tim brijama. Ponekad se pitam da li bi bilo bolje da nisam prezao tu granicu, preko koje nemogu nazad, u gradjenju svijesnog mindseta, gdje sam sebi upadas u oci kada napravis ili kazes nesto. To su kao dvije osobe, promatrac koji zna kako bi trebalo funkcionirati i radnik koji bezumno radi tako da ga promatrac mora upozoravati. e pa promatracu je malo naporno raditi sa debilima.. pocevsi od sebe pa do krajnje nesvijesnih pojedinaca u okolici , especially kada ti je stalo do svega. Ali s druge strane, zadovoljan sam sto se trudim, hvala mi na trenutcima svijesnosti o tome da sam presao granicu koju sam sebi odobravam i za vracanje nazad ispod tog treshold-a.

Mozda ne uspijevam svaki put ali pokusavam.

Ako me vidite da sam van onoga sto bih trebao biti, slobodno me opicite po nosu :D

Neznam ni zasto je ovaj post ovakav ali stavljanjem fluidnih misli u kruto slovo se postize nekakva definicija do koje sam trebao doci. Hvala na promatranju skupa samnom i vidjamo se jos :D

Peas ekipica i budite sto zelite biti, um nam nije cigla, savija se kako mi zelimo.

2 komentara:

  1. kužim ti buraza, jer i ja imam takve momente. nemam potrebu nešto se nekome dokazivati. iako, a tu sam slična tebi, ponekad imam potrebu spustiti neke ljude na zemlju...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. :) kuzim ga I ja, I meni dojde.. Ali mali nema potrebu uopce pricati, planira otici u neki samostan I zavjetovati se na sutnju kroz par godina XD koji car..

      Izbriši