srijeda, 30. siječnja 2013.

Relativno pametno

iliti pametno u pm, sa sarkazmom koji i gluhi cuju. To naravno se odnosi na zaista posebnu vrstu ljudi - Kuhare :D

Tvrdio sam jos u srednjoj skoli da trebas biti posebna vrsta mazohista da bi radio taj posao, ispalo je da sam u pravu... Drugi su tvrdili da ugostiteljelje mozes svrstati u tri grupe; alkoholicare, narkomane, i one premecene. I oni su u pravu, kroz prve dvije klasifikacije prodjes kroz srednju, ako ne tada onda postoje oni koji kasnije zapnu u tim fazama. Kako sam upoznavao ljude od struke, skuzio sam da 99% njih i nije bas uravnotezeno, i ja skupa sa njima
:D

Posstoji tocka de-senzibilizacije, koju svi prodju..i mogu reci da je zabavno.. bilo je scena kada naganjas uplasene praktikante sa kokosi, simulirajuci lamatanje krilima i vices , bok, bok,bokbok...dok oni bijeze po kuhinnji...

Ponekad kada ti se zuri i zatrazis noz, ovisno o pacijentu s kojim radis, doslovno ti doleti preko pola kuhinje... adrenaline shit! Ali to vrijedi za ostale namirnice, nije jednom komad mesa imao urgent flight do svog odredista XD

moje najpametnije je bilo pokusaj zongliranja sa satarom... naravno da sam pobrao minornu ozljedu...

Kuhinja je industrija u kojoj ne pitamo ponekad za rizike, samo znamo da imamo pola sata za napraviti 30-40 obroka i svi smo pacijenti koji smatraju da se to mora stici pod svaku cijenu...

O ozljedama... necete vjerovati ali kuharima je najvise zao kada se ozljede jer im je tesko kasnije raditi.... jedina briga u tom trenutku je, ne tvoje zdravlje, nego da ne zavrsi tvoja krv na
hrani, znalo je bit ljudi koji su jednom rukom jos uvijek drzali tavu ili nesto dok im kolega zamata drugu.. i zalis jer ti je cijeli dan nespretno.. ja sam se dva puta dobro sjebao i, budala, oba puta nakon sivanja na hitnoj, mirno vratio na posao i nastavio raditi.

I evo bas jucer sam odradjivao neki honorar, i napokon bio u posjedu svojih nozeva, koji su do tada bili po restoranima u kojima sam prije radio. Punih 20 dana nisam ih primio u ruku a da ne pricam da do tada sam radio sa nekim izrazito tupim... U prvih 5 minuta sam se uspio samo dotaknuti i skinuti, na maloj povrsini, barem pol milimetara prsta...krvarenje and shit i naravno, smijao sam se tome... prosla mi je misao da " kako sam se glupo porezao" i u tome trenutku se sjetio sto je mene mentor upitao kada sam mu rekao, jednom prilikom, istu recenicu;

"Da li se ikada pametno porezes?"

Koji car...sada se svaki put barem malo nasmijem :)

Cuvajte see, Peas

3 komentara:

  1. Naganjanje s kokoši mi je poznato xD
    ok, ne baš naganjanje.. sjedim za kompom, mir, tišina, i odjednom se javi osjećaj da me neš promatra.. skrenem pogled i ono bezglavi picek pored glave. Bilo je i svinjskih glava, i nožica, tu i tamo bude i riba, jednom hobotnica. Ovisi što je na meniju doma taj dan. Volim svog brata <3

    OdgovoriIzbriši
  2. Hahaha... Ja skupljam popis namirnica s kojimasam osamario ljude... Zasad brancin, domaca kobasica I lungic XD

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. hahahah meni je top mačevanje porilukom xD brat je taj koji izvodi više gluposti xD i nije se lijepo igrati s hranom ccc xD

      Izbriši